Zabrinjavajuće: Vrata banjalučkih škola čuvaju samo đaci

Iako u skoro svim školama na ulazu dežuraju učenici, u većini slučajeva, pored njih bez problema može ušetati bilo ko.

U to se uvjerila i ekipa „EuroBlica“, koja je ušla u nekoliko škola, a da ih niko na ulazu nije provjerio.

Dok direktori tvrde da nema opasnosti i da su učenici na ulazu dovoljni, roditelji se pitaju da li jedan dvanaestogodišnjak može brinuti o sigurnosti škola i prepoznati ko ne smije da uđe.

Sumnje roditelja potpuno opravdava i primjer Ugostiteljske škole u kojoj su vrata bila zaključana, ali nam je dežurni učenik bez problema otključao i pustio nas unutra, zatim nas nakon obilaska, uredno pustio vani i opet zaključao. Slična situacija je i u ostalim srednjim školama, gdje dežurni učenici ne obraćaju pažnju na “slučajne prolaznike” u školskim hodnicima.

Ništa sigurniji nisu ni osnovci, posebno oni u prigradskim školama.

U osnovnoj školi u Debeljacima, širom otvorena kapija i poluotvorena vrata, bez učenika, nastavnika ili drugih radnika. O sigurnosti ove škole brine čistačica, ali joj to nije jedini posao u školi, tako dok ona ode po drva ili da baci smeće u školu može ušetati bilo ko.

“Ovo je seoska škola, svi se znamo, a i vrata su uglavnom zaključana. Do sada nije bilo problema, ali mislim da ne bi bilo loše uvesti neke veće mera opreza, posebno u većim školam, a pogotovo srednjim” – kaže Milanka Ristić, majka osnovca iz Debeljaka.

Poslije ove škole uputili smo se u Vrbanju, u OŠ “Stanko Rakita”. Iako smo i tamo prošli pored dežurnog učenika i nekoliko radnika, sa sredine hodnka vratio nas je direktor, kome je, priznje, bilo javljeno da dolazimo.

“Vidjeli ste da tamo sjedi dežurni učenik, ne znam kako mu je promaklo, inače pazimo na sve. Mislim da nema potrebe za nekim velikim mjerama bezbjednosti, nije bilo problema, a imamo i nadzorne kamere” – tvrdi direktor Milenko Dujaković.

Samo učenici dočekali su nas i u osnovnim školama “Aleksa Šantić” u Rosuljama i “Jovan Dučić” u Zalužanima. Istina, učenicu su obavili svoj posao, pitali nas ko smo, ali zabraniti nam da uđemo nisu mogli.

I dok većina direktora ovu praksu smatraju dobrom, tvrdeći da nema potrebe za pojačanim mjerama, direktorica Tehničke škole Kristina Mrđa, čuvare i portire u školama smatra neophodnim.

“Imamo video nadozor, dežurstva učenika, a na ulazu dežuraju čak tri profesora. Zbog ovog što se dešava oko nas, tačnije od terorističkog napada u Zvorniku, prije dvije godine, napravili smo reorganizaciju zaposlenih, te pomoćno osoblje zadužili da dežuraju u dvije smene, do dolaska noćnog čuvara” – objašnjava Mrđa.

Opravdanje većine direktora je mirna sredina i to što ranije nije bilo većih problema, međutim, stručnjaci za bezbjednost upozoravaju da to nije dovoljan argument da se ne uradi nešto više po pitanju bezbednost djece.

“Relativno mirna sredina nam ne daje luksuz da se opustimo. Niko nam ne garantuje da se teroristički akt, kao globalna prijetnja, ne može bilo kad desiti i kod nas. Potrebna je veća bezbjednost, jer jasno je da taj učenik nema ulogu da pruža bilo kakav vid zaštite, njegova uloga, kao dežurnog đaka, je da uputi stranke do zbornice i da daje znak za početak i završetak časa” – rekao je Radislav Jovičić, magistar nauka bezbjednosti i bivši ministar unutrašnjih poslova RS.

Dodaje da je povećanje zaštite i bezbjednosti, pogotovo djece, mora biti neupitan i neprekidna, te da se problem ne čeka već mu se ide u susret, odnosno, rješava odmah na početku.

“Najveća opasnost za školarce je vršnjačko nasilje koje je svakodnevno, zatim prisutnost dilera i neadekvatna procjena ugroženosti svih škola, koja bi ukazala odgovornim koje sve opasnosti vrebaju njihovu školu. Brojni nemili događaji dešavaju se u školskim dvorištima i u vanškolsko vrijeme. Sjetimo se samo ubistva djeteta vršnjaka u Bijeljini u dvorištu škole za vrijeme vikenda” – upozorava Radislav Jovičić.

Dodaje da bi i dvorišta škola treba bili bolje zaštičene i u vrijeme kada djeca nemaju nastavu.

Izvor: Blic