Ovako izgleda život štićenika u KPZ Banjaluka

Objavljeno: 22. 2. 2017 u 16:12h

“Pogriješio sam. Teško krivično djelo koje sam počinio nije donijelo ono što sam mislio i nisam njime postigao ono što sam mislio da ću postići.”

Ovako započinje svoju priču maloljetnik kojem je izrečena vaspitno-popravna mjera i koji kaznu služi u Odjeljenju Vaspitno-popravnog doma za mušku omladinu, u okviru KPZ Banjaluka na Tunjicama. Iako nam nije htio pričati šta je tačno zgriješio, kaže da se kaje.

“U tom momentu meni je to djelo izgledalo kao herojski čin, ali nije ispalo tako. I ono što sam mislio da se nalazi u svemu tome, nije bilo tu”, naglašava ovaj vaspitanik, kojem su preostala još četiri mjeseca boravka u KPD-u.

Kaže da se ne plaši izlaska, nije o tome ni razmišljao. U Domu uči njemački jezik, a kako je završio medicinsku školu vjeruje da će naći zaposlenje. U Domu nije sve kao vani, kaže, ali je u jednoj mjeri nadomješteno aktivnostima, radionicama, a i dnevni raspored koji moraju poštovati je prilično popunjen.

Provode vrijeme onako kako misle da im najviše odgovara, svirajući gitaru, učeći jezike, igrajući šah, gledajući televizor. Govore i da je druženje dobro.

“Sad najviše radimo oko drva i uređenja kruga Vaspitno-popravnog doma. Ljeti ima više sadržaja, tad volim da radim u malinjaku koji imamo”, priča nam jedan vaspitanik.

Trenutno je ovdje smješteno 10 maloljetnika i svakom posebno, kako kažu zaposleni, posvećuju posebnu pažnju. Za više od 10 godina postojanja kroz ovu instituciju je prošlo 85 maloljetnika.

Povratnika, nažalost, ima i to u zatvor za punoljetne. Stručnjaci tvrde da djeca koja izađu iz vaspitno-popravnih ustanova nose stigme od strane građana, što im često onemogućava da se socijalizuju, nađu posao i prilagode okolini i društvu.

Zoran Benak, rukovodilac Vaspitno-popravnog doma, kaže da su najčešći uzroci i razlozi koji prethode činjenju krivičnog djela roditeljska nebriga, odgojni propusti u školi i društvu, zatim materijalni razlozi, ali i samo isticanje i potreba za dokazivanjem djeteta u društvu.

Djeca izvršioci krivičnih djela dolaze iz svih socijalnih statusa, a izvršenje vaspitne mjere može trajati od šest mjeseci do četiri godine. U Domu su vaspitanici iz svih gradova Republike Srpske.

“Po dolasku djeca se nalaze u pripremnom odjeljenju, na opservaciji, i tada ih promatra stručni tim, potom slijedi adaptacija, kada se priviknu i prihvate ovo kao svoj dom”, kazao je Benak.

Vaspitno-popravni dom na Tunjicama štićenicima obezbjeđuje rad s timom stručnjaka – vaspitačima, psiholozima, sociolozima i pedagozima, ali im omogućava i niz psiho-edukativnih, kreativnih i rekreativnih sadržaja.

Ove sedmice imaju planiran odlazak u pozoriše, a rade i na tome da odu na jednodnevni izlet u konjički klub. Posjećuju i bioskop, olimpijski bazen, teretanu.

“Težak je posao, izazov je veliki, ali ponekad je zadovoljstvo učestvovati u njihovoj resocijalizaciji. Trudimo se da izvučemo iz njih sve što znaju, da ih osnažimo, pronađemo u njima ono što je dobro i to podržimo. I da se oni sami uistinu promijene i postanu punopravni članovi društva. Bez obzira na to što im društvo nameće obilježja, treba da im pružimo šansu”, zaključuje Benak.

Izvor: Nezavisne

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/drustvo/ovako-izgleda-zivot-sticenika-u-kpz-banjaluka/?utm_source=NajnovijeVijestiSidebar&utm_medium=Blcom&utm_campaign=NajnovijeVijestiSidebar||claudebot