Ispovijest štićenice Sigurne kuće u Banjaluci: Muž me tukao, a djecu izgladnjivao

Objavljeno: 25. 11. 2016 u 13:26h

“Suprug je sav novac trošio na druge žene, dok djeca i ja nismo imali ni šta da jedemo. Rijetko bi boravio u kući, a kad bi došao, onda bi uslijedile i batine i napadi. Tako sam živjela punih deset godina, i da nisam pobjegla u Sigurnu kuću, za mene ne bi bilo spasa.”

Ovako je počela svoju ispovijest jedna žrtva porodičnog nasilja koja je utočište pronašla u Sigurnoj kući u Banjaluci. Ova hrabra žena, koja je trpjela udarce i u glavu, kaže da su rane na duši bolnije od onih na tijelu.

Prema njenim riječima, psihičko nasilje je počelo tako što je suprug ostavljao bez novca za hranu, zbog čega je nerijetko morala da gleda kako im djeca gladuju. Drhtavim glasom je ispričala da je kćerka smršala do iznemoglosti.

“Kada sam svojoj djeci pokušala da pripremim ručak, muž bi stao između mene i šporeta, rugao mi se, plesao i radio sve da mi ručak zagori. Bila sam bez posla, a nisam imala ni podršku porodice. Željela sam da pobjegnem sa djecom, ali nisam imala kud”, kazala je ova majka koja je zakoračila u šestu deceniju života.

Dodala je da na razumijevanje nije naišla ni u institucijama, pa je sama otišla sa kćerkom u Sigurnu kuću. Sin nije želio da ide iz svog doma, ostao je sa ocem u kući.

“Žrtvama porodičnog nasilja je teško naći razumijevanje okoline, posebno u manjim sredinama. Mislim da svaka žena trpi nasilje dok ne bude morala da izabere da li će živjeti ili umrijeti”, kazala je ona.

Koordinator Sigurne kuće u Banjaluci Amela Bašić-Tomić kazala je da svi koji imaju saznanja da neka osoba trpi nasilje to mogu da prijave na SOS broj 1264.

“U prvim godinama rada bilo je 70-ak poziva, a sada je više od hiljadu u toku godine”, kaže Bašić-Tomić i dodaje da je tokom ove godine u Sigurnoj kući u Banjaluci boravilo 29 žena žrtava nasilja i 30 djece.

U Sigurnoj kući u Modriči za 11 mjeseci ove godine boravilo je 47 žena koje su preživjele porodično nasilje.

Iz trebinjske Fondacije “Ženski centar” kažu da godinama pokušavaju prikupiti novac za otvaranje Sigurne kuće u Hercegovini.

“Za projekat bi trebalo oko 660.000 KM, kako bi se ispratili minimalni standardi za kapacitet od 20 osoba”, rekla je direktorka Fondacije Ljiljana Čičković.

U bijeljinskoj Fondaciji “Lara” kažu da broj korisnika Sigurne kuće ne odražava pravo stanje na terenu jer je broj prijavljenih slučajeva nasilja mnogo veći od broja žena koje budu smještene u sigurne kuće.

Brojač obećanja

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obilježava danas, u Banjaluci je juče postavljen “brojač obećanja”, a stanovnici su pozvani da u robnoj kući “Boska” danas i sutra pritiskom na taster daju svoj glas sprečavanju nasilja.

Ombudsmani BiH ukazali su na potrebu sistemskog pristupa u sprečavanju i prevenciji nasilja nad ženama.

Izvor: Glas Srpske

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/drustvo/ispovijest-sticenice-sigurne-kuce-u-banjaluci-muz-me-tukao-a-djecu-izgladnjivao/?utm_source=PovezaneVijesti&utm_medium=Blcom&utm_campaign=PovezaneVijesti||claudebot