Potresna ispovijest sestre ubijenog Banjalučanina Aleksandra Mujčinovića

“Moj brat vam je bio jedna duša od čovjeka. Ja sam 12 godina mlađa i on je prema meni bio kao da sam malo vode na dlanu. Kada sam bila mlađa, kupovao mi je sve kaj sam trebala. Uvijek se brinuo o meni. Svima je pomagao osim sam sebi, na sve je mislio više nego na sebe.”

To je, u ispovijesti za “Nezavisne”, ispričala Anja Mujčinović iz Zagreba, sestra Banjalučanina Aleksandra Mujčinovića (44), ubijenog u petak oko 23 sata u kući njihove majke Baise u Solunskoj ulici u Banjaluci.

Akija, kako su zvali Mujčinovića, kako je i sama priznala u istrazi, ubila je njegova djevojka i sugrađanka Kristina Jovković (31). Okružno javno tužilaštvo Banjaluka juče je zatražilo određivanje pritvora, nakon čega je izvedena iz te pravosudne institucije, kada se džemperom krila od fotoaparata.

Bolom shrvana sestra otvorila je dušu novinaru “Nezavisnih”, te ispričala da njen brat ni mrava ne bi zgazio.

“Brinuo se za životinje, cijeli život ih je sakupljao po ulici. Vidi ćuku na cesti i uzme ga, te donese doma. Onda možete misliti koja je to duša od čovjeka”, ističe Anja Mujčinović.

Za tragediju je saznala tek nakon što joj je rodica iz Njemačke poslala poruku koja je glasila: “Strašno, primi moja saučešće, ne mogu da vjerujem.”

Kada je kasnije shvatila o čemu je riječ, ostala je u šoku.

“Ja mamu nisam mogla kontaktirati telefonom, s obzirom na to da ona živi sama. Onda sam njenu prijateljicu na Rabu nazvala da ode do nje i da joj saopšti. Moja majka potom me je zvala, sve u nevjerici, i pitala: ‘Šta, je li ga samo ozlijedila?’ Ona nije vjerovala da je on stvarno mrtav”, prisjeća se Anja.

Kaže da Kristinu nikada nije vidjela uživo. Znala je da njen brat ima djevojku, ali nije znala ni kako se zove. Sve do sada.

“Mi smo znali da je ona crvena i zvali smo je Rumena, kako ju je Aki zvao”, navodi ožalošćena sestra.

Rumena je, po svemu sudeći, Akiju i ranije pravila probleme.

“To su znali njegovi prijatelji, on je to skrivao od obitelji. Valjda ga je jednostavno bio sram. Ona ga je izgrizla i on je rekao da ga je pas ugrizao. Tri dana ležao je u bolnici”, priča nam Anja, dok je sa članovima porodice kod Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka čekala susret sa tužiocem.

Kaže da se na hodniku Tužilaštva može slučajno sresti sa djevojkom koja je osumnjičena za ubistvo njenog brata, ali da joj ništa ne bi rekla.

“Ja ću pored nje proći uzdignute glave, a ona će meni spustiti glavu. Neka je bude sram, takav bijes, izbosti čovjeka 11 puta, čovjeka koji mrava ne bi zgazio”, navodi Anja.

Smatra da bi motiv za ovo brutalno ubistvo mogla biti ljubomora.

“Bila je ljubomorna prema ženama koje su ga okruživale”, kaže Anja.

Sa druge strane, Duška Bogojević, advokat osumnjičene, kaže da je Jovkovićeva priznala zločin, ali i tvrdila da ga je počinila u samoodbrani.

“Ne poriče to što je uradila. Sve vrijeme bila je u kući nakon što se to dogodilo. Nije sakrila niti uništila dokaze. Ona je zvala svoju majku i onda je majka slučaj prijavila policiji”, kaže Bogojevićeva u izjavi za “Nezavisne”, te tvrdi da je Jovkovićeva na trodonskoj terapiji, te da će tražiti da se obavi psihijatrijsko vještačenje osumnjičene.

Muk iz policije

Od trenutka kada je saznala da joj je brat ubijen, Anja Mujčinović se, kako kaže, počela boriti sa vjetrenjačama, jer sve što je mogla saznati pročitala je u medijima, a iz policije joj ništa nisu htjeli reći.

“Niko nas još nije obavijestio o smrti mog brata”, priča Anja.

Čim je čula šta se dogodilo, još u nedjelju naveče, odmah je, kaže, nazvala banjalučku policiju i javilo joj se operativno dežurstvo.

“Javila mi se žena koja mi je rekla da ona, nažalost, ne zna ko sam ja i da mi nikakvu informaciju ne može dati. Zamolila me za moj broj i rekla mi da će me kontaktirati, ali me nikad nije nazvala”, kazuje Anja.

Opet je, kaže, u ponedjeljak zvala operativno i pričala sa više sagovornika.

“Na kraju mi je treći sagovornik iz policije rekao da u kuću mogu ući i ja sam, pošto nisam mogla odmah doći iz Hrvatske, poslala susjedu koja živi kod te kuće da vidi sa policajcem koji je tu bio da li se ući može, na šta joj je on rekao: ‘Ne, istraga je još u toku'”, priča Mujčinovićeva.

Ističe da iz policije nisu željeli da zapečate obijenu kuću, iako ih je molila jer nije odmah mogla doći. Komentar iz policije nismo uspjeli dobiti.

Izvor: Nezavisne