Samo jedno dijete usvojeno u Banjaluci

Čak oko 100 zahtjeva za usvajanje nalazi se u evidenciji Centra za socijalni rad u Banjaluci, a trenutno imaju 17 djece koja su podobna za usvojenje, ali tu su i zahtjevne procedure, pa godišnje bude usvojen tek jedan do tri mališana.

Usvojenje djece često komplikuju procedure, ali i zahtjevi potencijalnih roditelja, koji imaju pravo da izaberu kakvo dijete žele da usvoje, pa je ove godine usvojeno samo jedno dijete.

“Uglavnom se radi o djeci sa smetnjama u razvoju pa je za njih teže naći potencijalne usvojitelje. Ljudi često imaju specifične kriterijume pri odabiru djeteta, većinom žele bebe, zdravu djecu, a ponekad žele da biraju i pol”, kažu iz Centra za socijalni rad.

Jedan par iz Banjaluke koji planira da podnese zahtjev za usvojenje kaže da su se na to odlučili poslije nekoliko neuspjelih vantjelesnih oplodnji, a i smatraju da baš oni mogu da usreće nekog mališana bez roditelja.

“Znamo da je procedura komplikovana i strah nas je da nam neće biti odobren zahtjev jer supruga nije zaposlena, pa ne znamo da li će moja primanja biti ocijenjena kao dovoljna. Smatramo da možemo ponuditi topao dom mališanu, a nama nije važno koji je pol. Već razgovaramo s psihologom poznanikom kako da se pripremimo za sve to, puno je izazova i odgovornosti”, rekao je jedan Banjalučanin.

Usvojenje je uređeno Porodičnim zakonom i postavljeno je vrlo zahtjevno. U Ombudsmanu za djecu RS su rekli da je zahtjevna procedura razumljiva ako se ima u vidu ozbiljnost odnosa koji se usvojenjem uspostavlja. Ipak, kažu da su zakonska rješenja u praksi problem iz više razloga,, između ostalog, i niska gornja dobna granica djeteta za potpuno usvojenje.

“Zakonom je utvrđena gornja starosna granica djeteta za potpuno usvojenje od pet godina, a nedefinisana je donja uzrasna granica, tako da je centrima za socijalni rad prepuštena ocjena o mogućnosti usvojenja djece dok su još bebe, a praksa pokazuje da su usvojena djeca i u uzrastu do dva mjeseca”, rekli su iz Ombudsmana za djecu RS.

Jedan od problem predstavlja nedefinisana priprema i edukacija potencijalnih usvojitelja i djece, a zakon uopšte ne sadrži takve odredbe.

U Ombusmanu kažu da zakon utvrđuje samo kao mogućnost probni smještaj i taj rok iznosi tri mjeseca. Kada su u pitanju strani državljani, oni mogu usvojiti dijete ako za to postoji izuzetno opravdan razlog, međutim zakon ne utvrđuje ni šta se podrazumijeva pod takvim razlozima.

Prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, u 2015. godine zasnovano je šest potpunih usvojenja, 18 nepotpunih i šest usvojenja s međunarodnim elementom.

Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18. godine života, a ovo usvojenje je moguće raskinuti ukoliko se utvrdi da za to postoje opravdani interesi maloljetnog usvojenika.

Iz centara za socijalni rad kažu da usvojitelj može biti samo državljanin BiH, odnosno RS, a svi strani državljani se prvo obraćaju zahtjevom resornom ministarstvu, a to su često ljudi koji su porijeklom s ovih prostora.

“Kada je u pitanju usvojenje, obavezni smo da organizujemo tim stručnjaka u ovom procesu kako bismo donijeli ispravnu odluku. Takođe, mi biramo porodicu kojoj povjeravamo dijete bez roditeljskog staranja, a može se odrediti i rok od najduže tri mjeseca za probni smještaj kako bismo u tom periodu imali pravo da vršimo nadzor nad djetetom i potencijalnim usvojiteljima”, ističu u centrima za socijalni rad.

Izvor: Nezavisne