Detalji zločina u Banjaluci: Planirao presuditi samo sebi, pa odlučio da ubije i ženu i sina

Kako će po odlasku u penziju izdržavati svoju porodicu te iškolovati sina, brinulo je Radojicu Golemovića (60) iz mjesta Gradina, kod Banjaluke, koji je, prije nego što se ubio bombom, nožem presudio svojoj supruzi Brankici (47) i jedinom sinu Božidaru (18).

Svoja strahovanja iznio je u oproštajnom pismu, koje je ostavio prije stravičnog masakra.

“Naveo je da ne zna kako će školovati sina, hraniti porodicu, od čega će živjeti”, priča izvor “Nezavisnih”.

Radojica Golemović je, kako saznaju “Nezavisne”, sinu zario nož u grudi, a suprugu je izbo po vratu i grudnom košu, gdje je nož i ostavio, a zatim je sebe raznio bombom.

“Porodica nije još vidjela oproštajno pismo, ali je saznala neke od detalja koji su u njemu navedeni. Prema onom što je napisao, za stravičan čin se odlučio jer nije znao šta poslije penzije, hoće li imati novca za život. Pogodilo ga je to što ide u penziju i zabrinuli su ga problemi u koje bi potom, po njegovom mišljenju, zapao”, otkriva izvor upućen u istragu.

Sagovornik “Nezavisnih” dodaje da je Radojica prvo isplanirao da ubije sebe, a kasnije se predomislio i sproveo još gori scenarij.

“U pismu je naveo da je na kraju odlučio da ubije i ženu i sina jedinca, jer ako bi život oduzeo samo sebi, onda, po njegovoj procjeni, oni opet neće imati od čega da žive”, naveo je izvor “Nezavisnih”.

Ovi razlozi neshvatljivi su bliskim rođacima, koji ističu da egzistencija ove porodice nije bila dovedena u pitanje.

“Obori i štala su im puni stoke. Imali su od čega živjeti. Ma koliku da bi penziju imao, u krizu ne bi zapali”, navodi blizak rođak ove porodice, čija će sva tri člana biti sahranjena danas u 13 časova.

Supružnici se, kako saznajemo, nikada nisu svađali. Bili su jako vrijedni.

Geleri bombe, koju je Radojica aktivirao u ruci, držeći je ispred sebe, raznijeli su mu dobar dio glave i vrata, ali i dijelove ruke.

“Nesrećni mladić imao je veliku ubodnu ranu s lijeve strane grudnog koša. Žena ima ubodne rane u grudnom košu i vratu. Smrt kod sve troje bila je trenutna. Nisu imali nikakve šanse da prežive”, otkriva izvor.

Pomagao drugovima, volio šalu

Božidar je uglavnom sjedio blizu mene, ni sa kim nije ulazio u konflikte. Pomagao mi je mnogo. Još ne mogu da vjerujem da se to dogodilo. Tihim glasom, na granici suza, ovim riječima se svog drugarstva sa Božidarom Golemovićem prisjeća Dejan Babić, učenik 4. razreda banjalučke Elektrotehničke škole “Nikola Tesla”.

U učionici je doskoro bilo 30 đaka, a sada je jedno mjesto prazno. Nema više mladića kojeg će svi pamtiti po originalnom smislu za humor.

“Kad god bi nas neko od profesora upitao koji ćemo fakultet upisivati, on bi se našalio da neće nijedan, da će se baviti poljoprivredom. To ću uvijek pamtiti”, navodi Dejan za “Nezavisne novine”.

Božidar je bio vrlo dobar učenik, kojeg će Nevena Kisin, njegova drugarica iz razreda, takođe vječno pamtiti.

“Bio je uvijek nasmijan, volio je šalu, a pritom jako pametan. Praktična nastava mu je baš išla od ruke”, navodi Nevena.

Nikola Bošnjak često je sa Božidarom putovao od škole do kuće.

“Obojica smo vezani za selo. I on se, takođe, bavio poljoprivredom i dosta je pomagao roditeljima”, prisjeća se Bošnjak.

Cijeli razred, zajedno sa profesorima, danas će se na sahrani oprostiti od Božidara, pored čije fotografije sa crnom trakom i cvijeća su juče u školskim prostorijama gorjele svijeće.

Izvor: Nezavisne