Objavljeno: 10. 10. 2016 u 14:57h
Prijetnja plinskom bocom i gađanje zgrade Vlade jajima, mogu biti izraz građanskog bunta, ali i prečica do radnog mjesta ili krova nad glavom.
U Parku “Mladen Stojanović” niklo je u poslednjih nekoliko mjeseci pravo šatorsko naselje, u kome štrajkuju ratni veterani, RVI i drugi nezadovoljnici.
Nakog dugogodišnjeg obijanja pragova kancelarija i čekanja da vlast riješi njihove probleme, neki građani jedinu nadu vide u privlačenju medijske pažnje.
Da to može biti dobar alat u rješavanju egzistencijalnih problema pokazuju primjeri bundžija kojima su nadležni ekspresno izlazili u susret, samo da se “maknu ispred kamera” i “ne dižu frku”.
Tako je Željko Blagojević, svoj problem riješio jajima. Nakon dvije godine traženje besplatne pravne pomoći gađao je zgradu Vlade RS jajima, a već sutradan ga je u svoj kabinet pozvao ministar pravde Anton Kasipović i riješio mu problem.
Davor Jerilović je poslije pet dana štrajka glađu ispred Narodne skupštine RS, privukao pažnju tadašnjeg premijera RS, Milorada Dodika, koji mu je obezbjedio posao u “Elektrokrajini”.
Pravljenjem drame svoj dugogodišnji problem djelimično je riješila porodica Kuzmić, koja više od decenije pokušava da dokaže da je kuća u kojoj žive u njihovom vlasništvu.
Oni su devedesetih godina mijenjali imovinu u Hrvatskoj, ali 2003. je sud poništio ugovor o zamijeni. Kada je na red došla deložacija, Kuzmići su zaprijetili da će se zapaliti plinom. Deložacija je odložena, a poslije toga im je Ministarstvao za izbjeglice obećalo novu kuću.
Ljupko Mišeljić, novinar i aktivista, kaže da se sve ovo dešava, jer vlast nema strategiju, nego samo taktiku.
“Ono što se pojavi u medijima, riješavaju kao najurgentnije, da bi pokazali javnosti da nešto rade. Riješavaju, dakle, pojedinačne slučajeve, pod izgovorom da “ostali nisu predviđeni budžetom” ili da je “u toku izrada strategije”, a niko od njih nema pojma kako se prave strategije, niti čemu one služe”, kaže Mišeljić.
Kada je u februaru došao u Banjaluku i započeo štrajk u parku, Njegoš Tomić, sin poginulog borca iz Višegrada tražio je zaposlenje u Hidroelektrani Drina, tvrdeći da kao sin poginulog borca ima pravo na to.
“Nakon 17 dana štrajka, ponudili su mi posao u HE, i skoro 40.000 KM u novcu, da se maknem iz parka, ali ja sam odbio, jer želim da isteram pravdu za svu djecu poginulih boraca”, kaže Njegoš.
On je i danas tu, ali ne zna do kad će ostati, jer mu je, kaže, inspekcija najavila rušenje šatora.
Izvor: Blic
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.