Banjaluka: Tama zaborava pala na najstariju hidroelektranu na Balkanu (Foto)

Stara hidrocentrala u Delibašinom Selu, odnosno Trapistima, kod Banjaluke, koja je izgrađena 1899. godine, mjesto sa kojeg je krenulo osvjetljenje grada na Vrbasu, danas je ruševni objekat bez dostojnog obilježja za ovako jedan značajan objekat i konkretnih planova za revitalizaciju.

Za najstariju hidroelektranu na Balkanu bilo je planova kako je oživjeti bar za posjetioce, a jedan od njih je da se mjesto pretvori u muzej.

“Bilo je ideja da se hidrocentrala revitalizuje i napravi nova, ali zadnja ideja je da se napravi muzej”, rekli su u “Elektrokrajini”, koja je prema nekim saznanjima dobila na upravljanje hidrocentralu, ali vlasništvo u potpunosti nije riješeno.

Hidrocentralu su podigli trapisti, koji su u Banjaluku došli u junu 1869. godine, te svojim dolaskom donijeli brojna tehnička dostignuća koja nisu ni bila poznata na ovom području i razvili su prvu industriju grada.

Ivica Božinović, ravnatelj Katoličkog školskog centra, kaže da su trapisti 1885. godine nabavili parni stroj od 50 konjskih snaga i njime proizvodili istosmjernu električnu energiju, ali zbog male snage započeli su prvo gradnju brane.

“Kako taj stroj nije bio dovoljan, oni su započeli gradnju brane na Vrbasu i tu su montirali prve hidrocentrale i jednu turbinu od 60 konjskih snaga, a to je bilo 27. marta 1899. godine”, kaže Božinović.

Dodaje da, kako su u međuvremenu sagradili mlin, a on je tražio i veliku snagu, onda su 1910. godine započeli veću centralu i u nju su montirali jednu turbinu od 300 konjskih snaga.

Trapiska hidrocentrala je 1902. godine omogućila da Banjaluka od Predgrađa pa nadalje dobije električnu energiju i to osam godina prije Zagreba.

Prema nekim zapisima, samostan Marija Zvijezda sa svojim pogonima u Delibašinom Selu je u noći ličio na grad iz bajke. Godine 1902. uprava vojne željeznice u Banjaluci – Predgrađe zamolila je trapiste da im svojom strujom osvijetle oba kolosijeka, zgradu uprave i radionicu i toj molbi je udovoljeno.

Kasnije su urađeni novi vodovi za prenos električne energije po savremenim tehničkim zahtjevima, pa je od tada cijeli grad bio snabdjeven električnom energijom.

U proljeće 1913. godine nabujali Vrbas probio je drvenu branu, a samostan i grad ostali su u mraku. Trapisti su procijenili da popravak nije moguć, zbog čega su počeli s izgradnjom betonske brane, koja je dovršena krajem ljeta 1914. godine.

Danas je mjesto koje je nekada osvjetljivalo čitav grad na Vrbasu potpuno u tami, koja zbog neadekvatnog obilježja postaje još dublja, pa dosta građana, ali i slučajnih prolaznika ni ne zna slavnu istoriju objekta u Trapistima označenog samo sa Slatinska 1.

“Puno puta sam se susretao sa ljudima koji su imali različite ideje kako to oživjeti. Po mom mišljenju, šteta je što nije ni označena bar nekom tablom ili sačuvana kao muzejski raritet. Ljudi koji dolaze sa strane ne znaju ni historijat tog objekta”, ističe Božinović.

Hidrocentrala je radila sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Izvor: Nezavisne