5 godina Savjeta MZ Priječani: Juriš na vjetrenjače, ali ne i Sizifov posao!

Prije nekoliko dana navršilo se 5 godina od uspostave prvog saziva Savjeta MZ Priječani. Tada je grupa entuzijasta iz Priječana stala “na crtu” strankama pozicije i opozicije i pokazala da mještani žele da se u njihovom naselju odlučuje tu, a ne u gradskim odborima stranaka.

Tim povodom, portal „banjaluka.net“ razgovarao je sa predsjednikom Savjeta MZ Priječani Nebojšom Tojagićem, čovjekom kojeg neki smatraju velikim opozicionarom, dok ga drugi vezuju sa vladajuće stranke. On, sa druge strane, tvrdi da je na istom mjestu i sa istim razmišljanjem kao i prije pet godina, a da ovakva viđenja samo pokazuju da ni on ni Savjet MZ nisu u službi interesa nijedne stranke, već samo mještana.

“Sigurno je da smo tada, kada smo se prihvatili ovog posla, očekivali da će mnogi problemi mještana biti i brže i kvalitetnije rješavani. Te 2011. godine zbližila nas je želja da Područna škola OŠ “Jovan Dučić” ne bude srušena. Inspekcijiski nalazi su nalagali rušenje, Ministarstvo je tražilo prevoz za učenike, a mi smo tražili da škola ostane. Uspjeli smo u tome. U školu je uloženo oko 20.000 KM i time je omogućen nastavak školovanja za djecu Priječana kojih je iz godine u godinu bilo sve više. Ipak, od 2011. tražili smo u više navrata i od Grada i od Ministarstva prosvjete, Ministarstva finansija, premijerke Željke Cvijanović i predsjednika RS Milorada Dodika da se iznađu sredstva u visini od oko 400.000 KM i trajno riješi problem obrazovanja u našem naselju. Konačno imamo najavu da bi se to moglo dogovoditi 2017. godine “– kaže za „banjaluka.net“ Tojagić.

U poteklom periodu u naselju su postavljene dvije trafo stanice, navodi naš sagovornik, čime je u dobroj mjeri riješen problem sa slabijim naponom.

“Inicirali smo realizaciju projekta Puta za Priječane koji je još 2012. uvrštren kao jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata Grada, a Vlada RS proglasila je ovaj put – putem od javnog interesa. Nažalost, od 5.280 metara do sada je asfaltirano samo 514 metara dok je sudbina nastavka realizacije ovog projekta krajnje neizvjesna. Bila bi velika šteta da se nakon ulaganja više od 1,5 miliona KM prestane sa realizacijom” – ističe predsjednik MZ Priječani.

Nedovršen put… Do sada asfaltirano 514 od 5.280 metara

On dalje govori da je dobra stvar i rješavanje vodosnabdjevanja u drugoj visinskoj zoni za šta je uloženo oko 760.000 KM. Takođe, u velikoj mjeri se završilo i sa imenovanjem ulica.

 “Od 33 ulice na području naselja, ime je dobila 31 ulica. U naselju imamo nazive koji nisu našli mjesta u centru Grada, kao npr. Ulica 9. januara, Hilandarska, Kneza Mihajla Obrenovića, Ruska, a dosta ulica posvećeno je bardovima srpskog glumišta poput Ulica Danila Bate Stojkovića, Petra Kralja, Zorana Radmilovića”…

Mještani su mnogo ranije zaštitili Dan RS… Ulica 9. januara u Prijačanima

Nakon dvije godine čekanja, ova Mjesna zajednica je i na korak od mosta.

“Raniji viseći most stradao je u majskim poplavama 2014. godine. Stav Gradskih vlasti bio je da ne ulazi u ovakav projekat obrazlažući da nam most nije toliko neophodan. Tvrdili smo da nisu u pravu i da je most žila kucavica ovog naselja. Uspjeli smo. Na kratko vrijeme imali smo i vrtić. Tek sada ljudi shvataju koliko smo izgubili što više nemamo predškolsku ustanovu u svom naselju. Ako me pitate da li sam zadovoljan reći ću da nisam i da sam očekivao više”.

Tojagić tvrdi da Priječani predugo čekaju i most i put.

“Put je ušao u anale jer je za manje od godinu dana čak 10 puta obnavljan. Most je rekorder po broju odlaganih svečanih otvaranja. Od projekta koji je trbao biti gotov za tri mjeseca mi taj most čekamo čak 16 mjeseci. Otuda i ne čudi prijedlog da dobije ime „Most žrtava javnih nabaki“.

Osvrnuvši se na probleme u ovoj MZ, naš sagovornik je posebno izdvojio činjenicu da u ovom naselju nema nijednog dužnog metra trotoara i nijednog centimetra regularne kanalizacione mreže.

“Ovaj problem trebao bi biti riješen realizacijom projekta Puta za Priječane. Velika većina ulica je u privatnom vlasništvu što u velikoj mjeri otežava njihovo asfaltiranje. Najveći broj mještana živi u neosvijetljenim dijelovima naselja jer javne rasvjete gotovo da nema. Ambulanta porodične medicine je nakon svih naših navaljivanja uvrštena u Plan izgradnje nedostajućih objekata porodične medicine i njena izgradnja bila je predviđena za 2014. godinu. Tada zbog poplava nije sagrađena, a sada u odgovorima nadležnih stoji da “njena izgradnja zavisi od kredita Svjetske banke”.

Međutim, dosta toga je, kako tvrdi, i pokrenuto.

“Realizovali smo u saradnji sa Gorskom službom spašavanja projekat obilježavanja jedne turističko-rekreativne staze. Oni su dali svoje vrijeme, svoj rad, a TOBL je izdvojio par stotina maraka za troškove boje, četki i rukavica”.

Kada rezimira proteklih 5 godina, kako kaže „manje-više volonterskog rada“ Tojagić ističe da mu sve liči „na kontinuiran Donkihotovski juriš na vjetrenjače, ali ne i na Sizifov posao“.

 “Efekti su tu. Neki dijelom vidljivi, neki samo u tragovima. Mnoge mjesne zajednice su u žaru i želji da nešto promjene naišle na zid. Zid ćutanja. Zid nerazumijevanja. Kineski zid koji nisu mogli zaobići. U tom žaru jedan za drugim Savjeti su se gasili, prestajali sa radom i gubili svaki oblik želje za radom jer je smisao postojanja mjesnih zajednica doveden do krajnjeg besmisla”.

Međutim, izvjesno je, navodi naš sagovornik, da je taj marginalizovani oblik društvenog aktivizma jedini put za promjenu stanja.

“Društveni aktivizam je takođe doveden sistemski do besmisla i zato više gotovo da nemamo ni izvižačkih organizacija, ni organizacije Crvenog krsta… Ne smijemo da povijamo glavu. Potrebno je još jače, složnije i glasnije nastaviti dalje. U suprotnom bićemo naselje davno započetih a nikad završenih projekata. A sa tom sudbinom nemamo pravo da se pomirimo” – zaključuje u razgovoru za naš portal presjednik Savjeta MZ Priječani Nebojša Tojagić.

Izvor: Banjaluka.net