Predrag Tošić, kuvar iz Banjaluke svjetskog rejtinga

Svjestan sam opšte situacije, ali sam i pored izbora i mogućnosti da odem odlučio ostati, jer šta će biti ako odemo svi, tako počinje razgovor za “Nezavisne” Predrag Tošić (36) iz Banjaluke, jedan od najuspješnijih kuvara na ovim prostorima, koji je svoje kulinarske vještine potvrdio i u inostranstvu.

Svako od nas ima mjerilo uspjeha, dodaje on, ali taj relativan pojam,  kako ističe,  uvijek i svuda je teško ostvariv kada je baziran na ličnom radu i odricanju.

Za uspjeh u svemu, ili bilo gdje u svijetu, kako napominje, potrebni su zalaganje i učenje. Jedino godine rada na sebi, objašnjava Predrag, a zatim i kontinuirano profesionalno usavršavanje danas mogu pojedinca održati konkurentnim na tržištu.

“Vremenom sam shvatio da je jedan od velikih problema na ovim prostorima to što se uspjeh želi ostvariti preko noći. Kod poziva kuvara, primjera radi, ljudi misle da će nakon godinu ili dvije rada u nekom restoranu biti odlični u poslu. To je nerealno, treba se distancirati od takvih zabluda u uvjerenjima. Potrebna su višegodišnja odricanja, učenje, iscrpan rad godinama, napredovanje stepenicu po stepenicu, pa opet ne mogu reći za sebe da sam uspješan. Ne, ja sam samo neko ko mnogo radi na sebi i trudim se bezrezervno davati u poslu, usavršavati u svakom smislu“, ističe Tošić, srećan, kako napominje, jer radi posao koji voli.

A, njegov profesionalni život, kako govori, zapravo je odredila televizijska emisija čuvenog Steve Karapandže. Iako je tada imao šest godina, mišljenja je da je upravo još kao pasionirani dječak donio životnu odluku.

“Nakon što sam završio Ugostiteljsku školu u Banjaluci, smjer kuvar,  treći stepen,  odmah sam počeo raditi.  Sa 17 godina radio sam na poslovima pranja suđa i mjestu pomoćnog radnika, čak ne ni pomoćnog kuvara. Zatim sam radio i polagao za kuvara četvrti stepen, a nakon godinu dana pranja suđa došao do pozicije pomoćnog kuvara i počeo praviti salate i priloge. Nakon tri godine rada  upisao sam Višu hotelijersku školu u Beogradu, smjer restoraterstvo i gastronomija. Zatim sam radio kao konobar, kuvar i recepcioner u Beogradu i studirao“, priča Predrag.

Diplomirao je u 25 godini, a od ulaska u kuhinju do pozicije šefa trebalo mu je osam godina rada. Potom je upisao Visoku školu, smjer gastronomija, i završio je, kao i Fakultet za turizam i hotelijerstvo.

“Sada sam profesor kuvarstva i usluživanja, teoretske i praktične nastave i završavam magistarske studije iz gastronomije“, kaže Predrag.

Mnoga takmičenja sa kojih se vraćao sa prestižnim rezultatima, kako objašnjava, prilika su za velika učenja.

U njegovim specijalitetima uživali su često mnogi ambasadori, diplomate, sportisti, muzičari – poput hrvatske pop pjevačice Severine i članova rok grupe “Van Gogh”, princeza Katarina Karađorđević, koja je rekla da je “pojela najbolju tjesteninu van Italije”.

“Radio sam u Italiji, radio sam i na kruzeru… Imam opet priliku da odem vani da radim,  za pet puta veću platu i bolje uslove,  ali ostajem ovdje. Jer šta će biti ako svi odemo vani?  Nadam se da će iza mene ostati generacije dobrih ugostitelja, mojih dragih učenika kuvara i konobara. Jer, ako želite biti vrhunski kuvar, bilo gdje da radite, to će zahtijevati odricanje, učenje, zalaganje, usavršavanje…”, ističe Predrag.

Jedina razlika rada kod nas i u inostranstvu, smatra on, jesu uslovi u kojima radite.

“Često sami morate da učite osnove, nemate starije kolege koje su to prošle i od kojih biste vi naučili.  Tako je bilo sa mojom generacijom, imali smo vrhunske kolege, starije kuvare, ali zbog rata je njihovo usavršavanje stalo“, objašnjava Predrag, koji je i poznato kuvarsko TV lice.
Velika razlika u poimanju kuvara ovdje i u inostranstvu, napominje on, jeste poštovanje kuvara.

“Kod nas se misli da kuvar može biti svako. Radeći u inostranstvu, imao sam priliku vidjeti kako političari i gradonačelnici ili svi viđeniji ljudi  sa izuzetnim poštovanjem tretiraju kuvare. To je logično, jer svi treba da pokažu poštovanje prema bilo kojem zanimanju ili čovjeku, a naročito prema onome koji vam priprema hranu“, naglašava on.

Predrag dodaje da bi svi trebalo odlučnije da radimo na motivaciji mladih da ostanu u BiH.

“Svi  želimo najbolje za svoju djecu, ali je pogrešno učiti ih da je sramota pošteno raditi i biti zanatlija, kao i da mogu biti uspješni i srećni samo ako imaju mnogo novca. Niko ne može odmah imati veliku platu, kao početnik. Nigdje. Djecu treba učiti radnim navikama, a mlade da ulažu u sebe i trude se biti najbolji, kao što bi morali i u inostranstvu“, savjetuje Tošić.

Izvor: Nezavisne