Kako su banjalučke ulice mijenjale imena

I ulica Milana Tepića je često mijenjala naziv. U doba Austrougarske nosila je naziv Kolodvorska, u doba Kraljevine ime Nikole Pašića, u doba NDH Kvaternika, a u doba socijalizma kontroverznog pjesnika Vladimira Nazora.

Najveći kvart

Jedna od rijetkih koja je vratila međuratni naziv je ulica Braće Pantić. U doba NDH nosila je ime hrvatskog pjesnika Pavla Ritera Vitezovića, a u doba socijalizma hrvatskog književnika Augusta Šenoe.

U trećem kvartu je dugovječna ulica Jovana Jovanovića Zmaja, s tim što je udoba NDH nosila ime Hasana Bošnjaka. Glavna banjalučka ulica, Kralja Petra I Karađorđevića (1878-1918. Carski drum), nosila je ime kralja Aleksandra, potom poglavnika Ante Pavelića pa maršala Tita.

Četvrti kvart je zahvatao područje od Crkvene pa desnom stranom glavne ulice do Poljoprivredne škole prema istoku i do Vrbasa prema jugu. Bio je to najveći kvart, sa ukupno 37 ulica, od kojih neke plijene pažnju.

Beogradska ulica, osim u vrijeme NDH kada je nosila ime književnika fra Matije Divkovića, sačuvala je naziv. I Pelagićeva je mijenjala naziv samo u doba NDH, kad je bila posvećena dr Filipu Čondriću, banjalučkom advokatu i prvaku Hrvatske seljačke stranke. I Jukićeva je, osim 1945-57. kad je nosila ime braće Lastrić, odoljela „napadima“. U doba Austrougarske nosila je naziv Anđeoska.

Promjene naziva nikad nisu „zakačile“ Džinića ulicu, Gajevu i Gundulićevu, s tim što je ova treća u austrougarsko doba nosila naziv Nova ulica. Ni Pilanska, koja od glavne ulice vodi ka jugu do bivše kolonije firme „Bosna drvo“, iz koje se razvilo preduzeće „Vrbas“, nije mijenjala naziv.

Burne promjene

Najburnije promjene u četvrtom kvartu doživjela je današnja Jevrejska. Za crno-žute monarhije nosila je ime princa Albrehta, između dva svjetska rata princa Pavla, a u doba NDH stožernika Viktora Gutića. Komunisti su je prvo posvetili Đuri Pucaru Starom, potom je preimenovali u Sarajevsku, a zatim u ulicu Moše Pijade.

Sve do naših dana, kada je dobila naziv Srpska, promjenama naziva je izmakla ulica Fra Grge Martića. U doba dvojne monarhije bila je posvećena nadvojvodi Salvatoru.

U petom kvartu, od Sitara do Vlaškog brijega („preko Vrbasa“), bilo je ukupno 25 ulica, među kojima su ponajviše „stradale“ današnje Mačvanska, Cara Lazara i ulica Prote Todora Srdića.

Mačvanska je prvo bila posvećena Ljubi Davidoviću, potom Osmanu Tankoviću, učesniku pobune Krajišnika protiv turske vlasti koji je poginuo na Abaciji (NDH), a zatim Mustafi Sabitoviću (soc. doba).

Današnja ulica Cara Lazara nosila je imena Mehmed-paše Sokolovića (u doba Kraljevine), osmanskog istoričara Ibrahima Pečevije (NDH) i narodnog heroja Kasima Hadžića (socijalističko doba).

Ulica Prote Todora Srdića nosila je između dva svjetska rata i poslije Drugog svjetskog rata ime Safvet-bega Bašagića, a u doba NDH Pavelićevog doglavnika Ademage Mešića.

Novi nazivi

Nijedna od ulica petog kvarta nije zadržala isti naziv. Najbliže tome je ulica koja nosi ime američkog predsjednika Vudroa Vilsona. Kako on nije bio po volji ustaškim vlastima, ulicu su nazvali po Omeru ef. Novljaninu, novljanskom kadiji i hroničaru.

Banjaluka je u doba Kraljevine Jugoslavije imala tri trga. Veliki trg (između Crkvene i Kastela) ustaše su preimenovale u Trg banova Babonjića, a komunisti u Mičurinov trg, dok je Trg kralja Petra II u doba NDH posvećen Anti Paveliću, a poslije rata 1. maju (danas ulica Teodora Kolokotronisa). Naši arhitekti i planeri izbrisali su sa mape ova dva trga. Preživio je samo današnji Trg srpskih vladara, koji je između dva svjetska rata nosio ime cara Dušana, a u doba NDH bio je posvećen 10. travnju, danu proglašenja ove kvislinške tvorevine. Odmah poslije rata komunisti su ga posvetili velikom vođi Staljinu, a kad su mu okrenuli leđa, preimenovan je u Trg palih boraca.

Izvor: Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske/Glas Srpske)