Najstarija vulkanizerska radnja u Banjaluci: I baka krpila gume

Objavljeno: 10. 7. 2016 u 13:34h

Vulkanizerska radnja “Đurđević” u Banjaluci, u Solunskoj ulici 12, na istom mjestu radi neprekidno već četiri decenije i sada je najstarija radnja ovog tipa u gradu.

Po otvaranju 1976. godine imala je drugi naziv, a u to vrijeme bila je druga uopšte u gradu i polako je postala porodična tradicija, kojom se bave tri generacije.

Prvi vlasnik bio je Rudolf Sarafin, koji je bio gimnastičar i najbolji sportista Bosanske Krajine.

Kasnije je porodični posao preuzeo sin Goran, a od ove godine njegov sin Igor.

Kao u svim poslovima bilo je teških situacija, a jedan od tih perioda je bio za vrijeme rata kada su glavni majstori bile žene iz ove porodice. Mnogima je takva scena u radnji bili zbunjujuća, a neke mušterije je i nasmijala.

“Baka Irena je zajedno sa mojom majkom radila u radnji. Sjećam se kad je došla jedna mušterija i tražila majstora, ja sam pozvao baku koja je izašla s kuhinjskom keceljom. Čovjek nije mogao da vjeruje i ponovo je tražio majstora, ali mu je baka sredila gumu.

Prije godinu dana isti čovjek se pojavio u radnji i pitao da li je baka živa, te mi ispričao kako mu je okrpila gumu i kako je bio ljut na svoju ženu jer nije htjela ništa da radi”, priča Igor, sadašnji vlasnik ove radnje.

Osim što su se ovim, više muškim poslom susrele žene, imale su i problem jer nije bilo struje, a mušterija kojima je trebala popravka je stalno bilo.

“Baka bi tada ujutro od mušterija pokupila gume, a naveče prije spavanja uključila bi radio kako bi je, kad dođe struja, probudila muzika, te da ide paliti mašine i popravljati”, kaže Igor.

Osnovna i jedina djelatnost im je krpljenje i održavanje guma, a, kako kažu, ne pružaju automehaničarske usluge.

Kažu da se od ovoga može zaraditi solidna plata, da je posao težak i prljav, ali zadovoljne mušterije koje se vraćaju su razlog njihovog dugog opstanka.

Igoru su pričali da je znala biti kolona mušterija pored radnje i da je policija naplaćivala kazne, ali da je njegov djed izašao za njima i plaćao za svoje mušterije.

“Od bakšiša se tada moglo častiti u svakoj kafani – od Šehera do Nove varoši”, govori Igor.

Danas je, kažu, stanje sasvim drugačije i rijetkost je da na sitnu cijenu popravki mušterija počasti majstora, ali sjećaju se jednog čovjeka koji je svaki put uzastopno tri godine ostavljao bakšiš.

izvor: Nezavisne

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/drustvo/najstarija-vulkanizerska-radnja-u-banjaluci-i-baka-krpila-gume/?utm_source=SingleVijestiIzKategorije&utm_medium=Blcom&utm_campaign=SingleVijestiIzKategorije||claudebot