Banjaluka: Visoka cijena za niske standarde

Uprkos svim pojeftinjenjima goriva, cijena karte u gradskom prevozu, uz “tešku borbu”, snižena je sa 1,60 na 1,40 maraka, dok mjesečne karte koštaju isto. Poslije višednevnih pregovora i sastanaka postignut je dogovor kojim su opet najmanje zadovoljni korisnici, zbog kojih se uopšte i plaća i organizuje javni prevoz u gradu.

Činjenica je da pojedinačne karte, na koje se odnosi pomenuto sniženje, predstavljaju mali dio u ukupnom iznosu prodatih karata, dok mjesečne karte čine najveći dio “kolača”, kako za prevoznike, tako i za kućni budžet građana.

Sramotan dogovor

Dogovor grada i prevoznika za mnoge je sramotan, i to ne samo zbog pojeftinjenja karata koje malo ko koristi, nego i zbog činjenice da bi mnogi prevoznici morali uložiti mnogo više od zarade na mjesečnim kartama, da bi uopšte mogli obavljati posao. Prema prijedlozima i pritužbama građana objavljenim na internet stranici skupštine, gradski javni prevoz u Banjaluci ima nevjerovatno niske standarde u vezi s pitanjima bezbjednosti, profesionalnosti ili higijene. S obzirom na to da se problem kvaliteta toleriše već duže vrijeme, situacija s cijenama karata mnogima od korisnika izgleda nebulozno.

Kašnjenje, otkazivanje polazaka, gužve, manjak polazaka, pokvareni autobusi ili autobusi u raspadu, prokišnjavanje, ignorisanje putnika koji čekaju na stanicama, vozači koji puše i pričaju na telefon dok voze i posebno nedostatak komunikacije u vezi s organizovanjem linija i putanja – neki su od problema na koje građani upozoravaju. Problem imaju i lica s invaliditetom, jer uprkos ispunjenoj formi, ovoj kategoriji stanovništva kretanje najčešće otežavaju vozači.

“Prevoznici su se obavezali da će autobusi biti pristupačni za osobe s invaliditetom. Iako oni jesu formalno pristupačni, na stanicama ne staju blizu ivice trotoara da bi se moglo normalno ući. Ista situacija je za žene sa djecom u kolicima i stare osobe. Svima nam je onemogućen prevoz”, kaže Olivera Mastikosa.

Prljavština i kašnjenje

Higijena je takođe jedan od najčešće spomenutih problema, a “šampion” u ovoj oblasti, sudeći po opisima korisnika, jeste linija za Debeljake.

“Mislim da linija 3b za Debeljake ima najprljaviji autobus u gradu, neuredan, a kada hoćete da sjednete ne znate da li je sjedište mokro ili hladno, jer autobus ima rupu na krovu. O grijanju u autobusu nema ni govora, a ljeti ubace autobuse s visokim tapaciranim sjedištima koja nisu nikada oprana. Ta sjedišta možete vidjeti možda još samo u muzeju”, kaže Rada Rujević.

Korisnicima gradskog prevoza problem predstavlja i prelazak na tzv. ljetni red vožnje. Građani smatraju da bi  smanjeni obim usluge, odnosno ukidanje pojedinih linija tokom raspusta, trebalo da dovede i do smanjivanja cijene prevoza.

“Ljetni i zimski red vožnje ne razumijem, ljudi rade i ljeti, kada djeca ne idu u školu i nečim moraju putovati. Ukidanje pojedinih linija je besmisleno, a cijena mjesečne karte je i dalje ista. Ko je tu na dobitku, putnici ili auto-prevoznici? A neljubazni vozači, koji bi vreće krompira ljepše vozili nego ljude, tema su za sebe. Nerijetko se dešavalo da stariji ljudi padaju u autobusu zbog naglih polazaka ili kočenja. Vozači ne staju na svim stanicama, nego na onim za koje smatraju da treba. Više puta je pored mene autobus samo prošao”, kaže Banjalučanka Nataša Gligorić.

Ovo su samo neke od pritužbi za koje se građani nadaju da će doći na dnevne redove skupštinskih i komisijskih zasjedanja, a kako su izračunali pojedini građani, cijena karata ne bi mogla da bude više od jedne marke.

Preskaču linije ili ignorišu putnike

“Autobusi kasne ili uopšte ne dođu. Vozači ne staju na svakoj stanici. Lično sam čekala u Lazarevu prije neko veče gdje je vozač ‘ladno prošao iako sam mahala! Ujutro kad idem na posao vozi jedan muzejski primjerak koji kasni po 10 minuta. Samim tim kasnim na eventualne linije na koje treba da presjednem, a time i na posao”, kaže Ljiljana Rašljić, koja koristi liniju Trn-Jablan.

Izvor: pressrs.ba