Šta građani traže, a šta dobijaju: Nećemo fontane, hoćemo vodovod!

Na području grada Banjaluka dio stanovništva već godinama živi bez vode, puteva ili škola, dio Banjalučana jedva preživljava, ali za najveći dio egzistencijalnih ili bezbjednosnih problema u gradskoj kasi nema novca.

Kriza je, kako kažu u Gradskoj upravi, skresala i budžet i troškove i sve drugo osim njihovih plata, pa ni za rješavanje pitanja vodosnabdijevanja, kao što je slučaj na Manjači ili u mnogim prigradskim naseljima, kao ni za sanaciju puteva čije korišćenje predstavlja bezbjednosni problem za sve učesnike u saobraćaju, kao što je slučaj s Priječanima, Kuljanima i mnogim drugim mjestima, nema sredstava.

Manjak solidarnosti

Dok neki gledaju kako da žive glave stignu do posla ili škole, grad odlučuje da novcem tih istih građana rješava problem gužve kod “Medicinske elektronike” za oko 300.000 maraka. Na Manjači ni ljudi ni stoka nemaju vodu, ali njihovim novcem redovno “uzimljavaju” gradske fontane u iznosima od 60.000 maraka.

U Česmi su mještani mjesecima apelovali da im bude izgrađen most kod “Vitaminke”, a na kraju će ipak dobiti most koji im nije prioritet – kod Incela. Građane, kao i obično, niko ništa ne pita, a gdje završavaju i čita li iko dopise savjeta MZ ostaće misterija.

“Dok god kod našeg naroda ne postoji svijest da je to jedan te isti narod, odnosno da je važnije da nečije dijete ima vodu za piće nego da njegovo sopstveno ima igralište, trajaće ovakvo stanje i kojekakvi mutni likovi će “jahati” po ovom gradu. Rješenje postoji, a to je da dolje u centru i oko centra sami ljudi kažu – stanite, nećemo mi trotoar i fontane dok ljudima na selu ne dovedete vodu. Nećemo mi sportski teren, dok god u Pobrđu ili Priječanima djeca gaze po kanalizaciji do škole”, kaže Banjalučanin Slobodan Nović.

Čudni prioriteti

Jedan od prioriteta o kojima je najviše bilo riječi posljednjih godina jeste put kroz naselje Priječani, koji je “prioritet” još od 2012. godine, kada je ovaj status dobio od gradske skupštine.

Ipak, u Priječanima kažu da poslije 535 izgrađenih metara, u narednoj godini za nastavak radova nije planirano – ništa. Ostaje i pitanje da li će još jedan prioritet – most koji je trebalo da bude završen u avgustu – uopšte biti završen ove godine.

“Nažalost, mi smo u situaciji da dok u centru ne budu zlatom popločani pločnici, mi nećemo dobiti ni put koji je prioritet od 2012. godine. Ovdje su tako otkupili pet kilometara zemljišta uz put, a sagradili 535 metara. Dogodine “planiraju” da ne rade ništa, pa se postavlja pitanje zašto su uopšte otkupljivali pet kilometara, zašto nisu kupili 535 metara i završili posao. Nemam riječi za takvo nešto, kao ni za rasprave o budžetu, koje se planiraju po selima, a sakrivaju se kao partizani. A što se tiče solidarnosti samih građana, nisam siguran ni da ta svijest postoji. Daj bože da se to promijeni”, kaže Nebojša Tojagić iz MZ Priječani.

Prvo da riješimo gužvu, za ostalo šta ostane

Prema “trijažnoj” listi nadležnih u Gradskoj upravi koji odlučuju o načinu na koji će biti potrošen zajednički novac svih građana s područja grada Banjaluka, mnogo je “teže” čekati minut duže u automobilu kod “Medicinske elektronike”, nego nemati vode za piće i obavljanje poljoprivredne i stočarske djelatnosti od kojih žive cijela sela.

Takođe, za nečiju djecu prava je trauma to što nemaju igralište od stotinak hiljada maraka, dok nečijoj djeci nije problem da sjede po cijeli dan u memljivoj i ruševnoj školi do koje treba da putuju i po desetak kilometara.

Izvor: pressrs.ba