Iskustva Banjalučana s prinudnog triježnjenja

Ako ste popili čašicu više bilo bi dobro da ne sjedate za volan jer u suprotnom postoji mogućnost da ćete biti “ulovljeni” i završiti na triježnjenu u policiji. U nastavku donosimo iskustva vozača iz Banjaluke koji su bili te “sreće“.

Iako u banjalučkoj policiji nemaju “apartman” za triježnjenje kao u nekim zemljama, vozači kod kojih se utvrdi da imaju više od jednog promila alkohola u krvi prema zakonu određeno vrijeme moraju provesti u pritvorskoj ćeliji.

Tridesetpetogodišnji B.P. iz Banjaluke sa nama je podijelio svoju priču.

“Vraćao sam se sa svadbe, gdje se, naravno, malo više popilo, ali nisam bio toliko pijan da ne mogu da vozim. Policija me zaustavila nedaleko od kružnog toka prema Laušu i nakon ‘duvanja’ rekli su mi da moram u stanicu na triježnjenje, pa onda kući”, kaže B.P. za Mondo.

Uzeli su mu podatke i rekli da može da se javi nekome da je u policiji, da se ne brinu za njega.

“Možete misliti kako mi se žena obradovala kad sam je nazvao i rekao da ću prenoćiti u policijskoj stanici. Više sam se bojao nje kad dođem kući, nego policajaca, koji su, naspram moje žene, duše ljudske”, kaže naš sagovornik kroz smijeh.

Ipak, kaže, nije baš prijatno provesti noć u pritvoru.

“Bio sam u ćeliji sa još dvojicom ‘sapatnika’, koji su bili iste ‘sreće’ kao i ja to veče. Međutim, njima to nije bio prvi put, jer su bez problema zaspali, a ja sam cijelu noć razmišljao šta mi je to trebalo. Najgore su te misli koje te spopadnu kad se otrijezniš. Osjeti se čovjek kao šljam, kao kriminalac, i to je najgora kazna. Mada, mogu da kažem da je efikasna, jer evo više od godinu dana nisam sjeo za volan ako pipijem pivo-dva, a kad mi je teško da odbijem, samo se sjetim te noći”, priča on.

Na policajce nema primjedbi.

“Ljudi rade svoj posao, bili su profesionalni i ljubazni, objasnili nam proceduru i nema tu šta da se njima zamjeri. Sam sebi zamjeram što sam se doveo u tu nezgodnu situaciju”, zaključuje B.P.

Prema policijskim podacima najviše pijanih vozača putevima krstari tokom vikenda, a nakon popijene čašice više za volan najčešće sjedaju osobe od 20 do 35 godina.

Najzastupljeniji “klijenti” koje policija otkrije da su pijani su muškaraci, ali nerijetko na “tapetu” budu i žene.

Jedna Banjalučanka, čije je ime poznato našoj redakciji, takođe je pristala da za Mondo podijeli svoje iskustvo boravka u policiji. Kaže, nije prijatno, ali nije ni strašno.

Nakon jednog izlaska s drugaricom kada se malo više popilo, vozila se iz centra grada u pravcu Obilićeveva i policija je zaustavila u blizini Gradskog mosta. Alko-test je pokazao veći procenat alkohola u krvi od dozvoljenog i policajci su joj rekli da mora u stanicu dok se ne otrijezni.

“Što se policajaca tiče, za njih imam samo pohvale, prema meni su bili i više nego korektni. Procedura je takva da vam u stanici uzmu podatke, zatim imate pravo na jedan telefonski poziv i ostatak vremena provedete u pritvoru”, ispričala nam je.

Ipak, kako je riječ o ženskoj osobi, nisu je zatvorili u ćeliju, nego je jutro dočekala u kancelariji, a skuvali su joj, kaže, i kafu.

“U sedam ujutro su mi rekli da mogu da idem kući, i to je to. Nisam ljuta na policiju što su me zaustavili, jer ljudi rade svoj posao i to je sasvim u redu. Od tada, ako pijem – zovem taksi, ili idem pješke kući”, istakla je ova Banjalučanka.

U policiji za Mondo kažu da su vozači “pod gasom” spremni na sve i svašta kako bi izbjegli zadržavanje u pritvoru.

“Kada se provjerom utvrdi da imaju više od jednog promila alkohola u krvi pozivaju se na rođake, različita poznanstva i visoko pozicionirane ličnosti. Ipak ne dobijaju blagonaklonost i naši službenici ih odvode u pritvorsku ćeliju”, priča nam Ranko Blagojević, zamjenik komandira Policijske stanice Banjaluka-Centar.

Osim pijanih vozača u policiji završavaju i osobe pod dejstvom narkotičkih sredstava. Svi oni različito reaguju kada se nađu iza rešetaka.

“Većina najčešće prespava, dok je manji broj osoba sklon agresivnom ponašanju i remećenju mira. Ako do toga ipak dođe, takve osobe se smiriju dok se ne dovedu u normalno stanje”, naveo je Blagojević i istakao da je obezbijeđen obrok za sve pritvorenike koji u ćeliji provedu više od osam sati.

Ko prizna pola mu se prašta

U Republici Srpskoj od prošle godine na snazi je novi Zakon o prekršajima koji građanima nudi mogućnost plaćanja samo polovine kazne ukoliko priznaju bilo koji od prekršaja. Zakon funkcioniše na taj način da okrivljeni koji prizna odgovornost za prekršaj, te najkasnije u roku od osam dana od dana prijema prekršajnog naloga plati polovinu izrečene kazne, biće oslobođen plaćanja druge polovine kazne.

Stručnjaci za bezbjednost saobraćaja tvrde da bi ovaj zakon trebalo da popravi stanje bezbjednosti u saobraćaju, kao i da podstakne brže plaćanje izrečenih kazni.

Prema nekim podacima za BiH, vozači koji su pijani upravljali vozilima za neplaćene kazne duguju 22 miliona KM.

Zakon i statistike

Zakon o prekršajima Republike Srpske je jasan i decidan – kada policija provjerom utvrdi da vozač ima više od jednog promila alkohola u krvi, automatski će biti sproveden i zadržan u ćeliji sve do otrežnjenja, ili do maksimalno 12 časova. Ista pravila se odnose i na osobe koje odbijaju podvrgavanje alkotestiranju. Prema podacima Centra javne bezbjednosti Banjaluka policija je tokom maja iz saobraćaja isključila 387 vozača zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola. Samo za prvomajske praznike zbog alkohola je sankcionisano 83 vozača, od kojih je petoro imalo više od dva promila alkohola u organizmu.

Izvor: Mondo