Susret probudio školarce u njima

Ozarenog lica bivši đaci tada Ekonomske škole “Ivica Mažar” okupili su se u subotu u starim učionicama poslije četiri decenije.

Život je na njihovim licima ostavio tragove iskustva, ali ponovno okupljanje na mjestu gdje su postali ljudi probudio je, kažu, djecu u njima. Crno-bijele fotografije na ručno urađenom panou, koji je sve ove godine odolijevao zubu vremena, najviše ih je podsjetio na to kakvi su nekada bili, mladi, veseli, razdragani i bezbrižni.

“Današnji dan je podsjetnik na neke ljepše dane i vremena koja su bila dosta drugačija nego danas, ali, eto, mi se sve ove godine uklapamo i čuvamo taj neki odnos prema drugovima, društvu i vrijednostima koje ne smiju da izblijede”, kazala je Darka Graorac, organizator jubileja.

Na obilježavanju 40. godišnjice mature se okupilo više od 60 bivših đaka, neke je život odveo daleko od rodnog grada, drugi su bili spriječeni raznim neodložnim obavezama, a ima, nažalost i onih koji nisu među živima.

Božana Marković kazala je da uspomena na školske dane ima puno i da se na kraju pamte samo one lijepe.

“Ovo danas je dokaz da smo svi i dalje tu, da se držimo i odolijevamo svemu što nam je život donio. Iako danas obilježavamo velikih 40 godina mature, mislim da se nismo puno promijenili, a ovi osmijesi na našim licima pokazuju da smo zadržali one dječake i djevojčice koji su sjedili u klupama ekonomske škole”, rekla je Markovićeva.

Ulazak u stare učionice za neke i prvi poslije četiri decenije vratio je mnoga sjećanja – od kecelja koje su bile obavezne za djevojke, preko jedinica i prvih simpatija…

“Pomiješana su nam osjećanja, sve je prisutno – i sreća i tuga, i vjerujte mi da fraza ‘od kolijevke pa do groba’, iako možda sada već i izlizana, stvarno je i tačna. To možda ponajbolje i oslikava činjenica da smo kroz sve ove godine ostali dobri prijatelji”, kazala je Vesna Čavić.

 Živko Marić, koji je prije 40 godina bio najstariji u svom  IV-4, naglasio je kako je u njihovo doba među drugarima u razredu vladao bratsko-sestrinski odnos.

“Muškarci su bili u manjini, od 42 učenika u razredu bilo je svega nas sedmorica momčića, ali smo bili odlično prihvaćeni od strane drugarica, gledali smo se kao da smo braća i sestre i pazili kao da svarno i jesmo. Žao mi je što danas sa nama nema nijednog profesora, a neke bih naš želio da vidim”, kazao je Marić.

Prve školske novine

Darka Graorac pokazala nam je prvi broj školskih novina u čijem nastanku i izdradi je i sama učestvovala.

“Tada je to bio jedan dugotrajan proces, sve smo radili na pisaćim mašinama pa se poslije moralo umnožavati. Evo, vidite kako školske novine danas izgledaju, puno praktičnije i lakše, ali uprkos svim poteškoćama, ništa nam nije bilo teško”, kazala je Graorčeva.

Izvor: Nezavisne