HIV nije kraj

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 19. 2. 2012

Biti HIV pozitivan ne znači sigurnu smrt. Pravilnom terapijom, urednim životom po uputstvu ljekara, HIV pozitivne osobe mogu da vode relativno normalan i kvalitetan život, poručju iz Savjetovališta za hepatitise i HIV infekciju Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Banjaluka.

A pravovremena informisanost u ovom slučaju, spašava život. “Nije dovoljno da se o HIV infekciji govori samo jednom godišnje. Ispada da je ova bolest prisutna samo kada je neki datum poput 1. decembra kada je Dan borbe protiv AIDS-a. O ovome se može pisati svaki dan i treba  da se piše svaki dan”, naglašava za banjaluka.com socijalni radnik u Savjetovalištu Vojislav Rakita.  I upravo kako bi još jednom skrenuli pažnju javnosti na opasnosti od AIDS-a i hepatitisa, Savjetovalište je  i ove godine 14. i 15. februara organizovalo 24-satnu non-stop akciju besplatnog i anonimnog testiranja na HIV. I uspjeli su. Tokom tih 24 sata, od 14. 2. u sedam ujutro do 15. 2. u isto vrijeme, javilo se mnogo više građana koji su htjeli da se testiraju nego što je uobičajeno.

Postupak testiranja je jednostavan i diskretan

Svi zainteresovani koji dođu u Savjetovalište prvo ispune anonimni upitnik koji omogućava zaposlenima u Savjetovalištu da steknu uvid u stil života i načine prenošenja virusa. Svi koji se odluče na testiranje, zatim odlaze u ordinaciju i daju krv. Rezultati se saopštavaju samo i isključivo osobi koja je testirana i to lično u četiri oka. A onda, zavisno od rezulatata, veliko olakšanje ili šok i potpuna nevjerica, panični strah za budućnost.

“Svi misle da se to njima ne može desiti. Baš to je glavna zabluda jer ljudi još uvijek HIV povezuju sa nečim nemoralnim, nekim određenim grupacijama, misle da su oni zaštićeni, što nije istina, praksa to pokazuje”, govori iz višegodišnjeg iskustva rada u Savjetovalištu vedra i otvorena medicinska sestra Dijana Kovačević. Ipak, dobra vijest je da su dani kada je HIV pozitivan status značio sigurnu smrt, prošlost. Danas postoje medicinski tretmani koji HIV pozitivnim osobama omogućavaju da se bore sa bolešću. Srećom, iako ih nije uvijek lako nabaviti, u banjalučkom Kliničkom centru raspolažu sa neophodnim lijekovima koji u ovom slučaju znače razliku između života i smrti.

Osuda i diskriminacija okoline

Veliki problem sa kojim se susreću HIV pozitivne osobe je osuda i nerazumijevanje okoline koje je još uvijek izuzetno jako u našem tradicionalnom društvu.

“Nije dobro da zna širi krug ljudi za bolest, naročito u prvo vrijeme. Ako već osjećaju potrebu da kažu, neka onda oni sami dobro procijene kome da kažu od rodbine i prijatelja”, savjetuje Rakita koji je zajedno sa psihologom prva osoba koja savjetima šta i kako dalje, pokušava da pomogne ljudima u nevolji.

Savjetovalište za hepatitise B i C, te HIV infekciju pokrenuto je  juna 2007. godine u prizemlju Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Banjaluka na Paprikovcu. U Savjetovalištu koje je otvoreno svaki radni dan od 8:00 do 15:00 časova,  provodi se dobrovoljno, anonimno i besplatno testiranje na HIV, savjetovanje prije i poslije testiranja, brzi testovi na pločicama (HIV, HCV, HBV), psihosocijalna podrška osobama koje žive sa hroničnim hepatitisom B i/ili C, te osobama koje žive sa HIV/AIDS-om, kao i osobama iz njihovog okruženja – ukućanima, partnerima, prijateljima. Broj telefona za sve informacije je 051/342-448.

Nažalost, ponekad nerazumijevanje i neprofesionalizam dolazi sa sasvim neočekivane strane.

“Zatim se javlja i problem odabira porodičnog ljekara. Mi smo svi u zdravstvu ali nismo svi zdravstveni radnici odgovorni da bi sačuvali profesionalnu tajnu”, tvrdi Rakita. “Ima puno zdravstvenih radnika koji ne znaju ništa o putevima prenošenja zaraze, nedovoljno se govori o bolesti i putevima prenošenja, odatle i stigma i diskriminacija”, dodaje.

Još puno toga treba učiniti da bi se odnos okoline prema HIV pozitivnim osobama promijenio, navode oba naša sagovornika.

“Svijest populacije će se početi mijenjati onog trenutka kada shvatimo da je HIV hronična bolest, za sada još neizlječiva, ali može se liječiti”, navodi Kovačević i dodaje da je AIDS bolest, a ne kazna za neko nemoralno ponašanje. “Možemo je gledati kao sve hronične bolesti poput dijabetesa, onda će se situacija malo promijeniti”.

Neophodno je što više javnost informisati o svim aspektima bolesti, a što je možda i najbitnije, o načinima prenosa virusa.

“HIV se ne dobija HIV se uzima. Treba probuditi  svijest stanovništva da koristi sredstva zaštite.  Time će se smanjiti i širenje bolesti”, zaključuje Rakita.

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?