Sram i stid da je bude

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 6. 2. 2012

I dok veju, veju pahulje, mraz po staklu šara, ja plovim Fejsbukom. U moru nepotrebnih informacija tipa: pada snijeg, sad jedem, ja raskinuh, ustala sam, spavam, dišem i sl, naiđem na jedan jako interesantan post. Naime, određena gospođa iz Brajtona nastupila je u emisiji gdje je izjavila da je nimfomanka, i kao takva, zna da spava i sa po 7 muškaraca dnevno. Vijest kao vijest, i nije toliko zanimljiva, jer je već milion puta ispričana. Ono što je mene iznenadilo jesu reakcije. Naime, u roku od 15-ak minuta, razvila se, u komentarima, veoma živa diskusija.

No, prije svega, da se malo pozabavimo činjenicama. «Niomfomanija je poremećaj koji se očituje preaktivnim libidom i opsesivnom željom za seksom. No, nakon postignute genitalne stimulacije, žene ne osjećaju emocionalno ili bilo kakvo drugo zadovoljstvo. To je jednostavno neuobičajeno ili manje prisutno ponašanje. Kod muškaraca se govori o satirijazi.” (Wikipedia). Dakle riječ je o poremećaju, ne izbornom ponašanju. Nešto što predstavlja izuzetak, graniči sa bolešću i liječi se. Podvlačim, u ovom konkretnom slučaju, nije riječ o ponašanju i načinu života koji je dama izabrala, nego o poremećaju kao takvom.

Sad da se vratimo na naše divne diskutante. Najupečatljiviji je bio gdin. Pošteni. Naime, blateći damu, nazivajući je raznim pogrdnim imenima, stavio ju je nasuprot “normalnih” žena. „Normalna” žena nema toliki seksualni apetit, ona ne spava sa toliko muškaraca, ona je fina i poštena. Pomenuta dama je jedna obična droljetina. Popuštajući malo pred jakim argumentima drugih učesnika, priznao je, doduše stidljivo, da je moguće da je u pitanju bolest, poremećaj, ali zar baš mora 7 muškaraca? Da ih je bilo 6, da li bi tad naš gdin. Pošteni priznao da je nimfomanija nešto što se ne shvata olako, i ne predstavlja nikakvo olakšanje žena koje se nose s tim?

Čitajući komentare, pomalo i komentarišući, odjednom se nađoh u čudu.  Dakle, sjedim u svojoj kući, i sa ljudima koje ne poznajem komentarišem tuđi život. Al’ je divan ovaj XXI vijek. Još više me je oduševila činjenica da je, u procvatu individualnosti, svima dozvoljeno da imaju svoje mišljenje i svoj stil života. Svi mi, punoljetni građani, imamo pravo da radimo sve na šta drugi punoljetni građani svjevoljno pristaju, bez da nas društvo zbog tog prokazuje i izopštava. Žene su, napokon, dobile pravo da se slobodno izjašnjavaju o svojoj seksualnosti, da glasno kažu da i one imaju hormone i libido (da, da, kao i bate, zamislite), a da ne budu spaljene na lomači.

Na um mi pade i jedna neugodna činjenica iz istorije. Naime, u XV vijeku, gospoda Hajnrih Klemer i Jakob Šprenger su na zahtjev pape Inoćentija VIII napisali Malleus Maleficarum, tzv. „Malj protiv vještica”, dokument koji je služio kao osnova Inkviziciji u progonu vještica. Mimo detaljnih opisa vještičarenja, mučenja i kažnjavanja, veliki dio knjige posvećen je ženskoj seksualnosti. Žene, slabiji pol, kojim đavo lakše upravlja, pomoću svog tijela i neobuzdane požude, privlače muškarce na blud. One za koje se dokaže da su spavale sa više muškaraca, u određenim pozama, određen broj puta, bivale su spaljene. Žene, djevojke, starice, sa hormonima i libidom su bivale spaljene, ubijene, mrtve. Sjetih se i opsežnih istraživanja dr Alfreda Kinsija, u engleskoj, u XIX vijeku. Cijelo društvo bilo je, u najmanju ruku, šokirano rezultatima. Njihove žene, majke, sestre i vjerenice imaju seksualne fantazije, one masterubiraju – ma nemoguće! Seks služi za prokreaciju, ne za rekreaciju, i gotovo.

Ne znam ni sama zašto su me komentari našeg gdina. Poštenog podsjetili na ovo. Trebala bih biti zahvalna, jer postoje prinčevi koji će se boriti za poštenje svoje „djeve”. Makar to značilo javno blaćenje drugih žena, odbijanje činjenice da svi imamo pravo na svoj stil života (dok on ne ugrožava bitno druge jedinke), on se žrtvuje i bori.

Nametnu mi se misao: Srednji vijek je proglašen za mračno doba istorije čovječanstva. Mi smo danas osvijetljeni, i prosvijetljeni. Strujom, raciom, znanjem. Nismo robovi predrasuda, i imperativ nam je da se služimo vlatitim mozgom, i kao takvi prihvatamo razlike između nas. „Malj za vještice” je shvaćen kao čist atak na žene. No, danas se podsjetih na bolnu činjenicu: inkvizicija i dalje živi, samo se mnogo bolje oblači i koristi mnogo suptilnijim sredstvima. XV, XXI vijek, kolika je razlika? Ma, živjela sloboda govora i mišljenja.

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?