Banjalučka taksistkinja razbija predrasude

Tri Banjalučanke se svakodnevno uspješno bore protiv predrasuda – za volanom “Patrol taksija”. Jedna od njih, Tatjana Gojić (23) koja je počela taksirati prije deset mjeseci, kaže da se za posao odlučila iz ljubavi prema vožnji koja postoji otkad zna za sebe. Prije nego što je počela voziti taksi radila je kao dispečerka u jednom banjalučkom taksi udruženju, a zatim je sasvim slučajno i sama postala taksista.

“Čula sam da je ‘Patrol taksi’ raspisao konkurs za žene vozače. Odlučila sam da se prijavim. Obožavam vožnju, obožavam rad sa ljudima. Prije ovoga sam radila tri godine kao dispečarka u drugom taksi udruženju, tako da sam na neki način i prije ovoga bila upoznata sa poslom”, sa osmjehom priča mlada energična Tatjana.

Prema njenim riječima, dosadašnja iskustva su joj i više nego pozitivna, jer je svi podržavaju u poslu kojim se bavi, a za kolege ima samo riječi hvale.

“Porodični prijatelji koji ne žive ovdje kada su čuli čime se bavim kratko su prokomentarisali: ‘Nismo ni sumnjali da ćeš nešto drugačije raditi.’ A što se kolega tiče, oni su fenomenalni. Kolege su nam oslonac u svemu, tu su za nas u svakom trenutku. Iako postoje tri smjene, mi radimo prvu do 15 časova, a drugu do 22 časa samo ako želimo, dok u treću rade isključivo kolege.”

Tatjana, koja je po zanimanju tehničar drumskog sabraćaja, pored toga što je dobar vozač umije sama da otkloni sitni kvar koji se na putu može desiti.

“Znam sama da zamijenim sijalicu na farovima i gumu, ali na sreću, takvih problema do sada nisam imala na poslu”, priznala je.

Kako je posao taksiste pun anegdota, Tatjana je odlučila da nam ispriča svoju prisjećajući se kroz osmjeh.

“Završila sam vožnju na stazi u Zalužanima. Kako nisam mogla da izađem sa staze odakle sam došla, počela sam praviti krugove po stazi tražeči izlaz, a trka je već počinjala. U jednom trenutku čula sam spikera koji je prozivao ko je na kojoj startnoj poziciji. Zahvaljujući momcima koji su posmatrali moje kruženje po traci, uspjela sam da izađem sa staze; mada su se prvo našalili pitanjem koga tražim od njih, da bi mi nakon toga pomogli da pronadjem izlaz.”

Kao što vidite, striktna podela na muško-ženske poslove pada u vodu, a Tatjana će zajedno sa svojim koleginicama i dalje ponosno voziti ulicama Banjaluke uspješno prkoseći mitu o ženama-vozačima koje u saobraćaju treba izbjegavati.