Vepar Gile kao vjeran pas

Objavljeno: 8. 7. 2012 u 13:42h

Zoran Pajić iz sela Džimrije pored Han Pijeska, strastveni lovac i ljubitelj prirode, na svom imanju pripitomio je divljeg vepra.

Gora Devetak, na čijim se obroncima nalazi Zoranova kuća, iznjedrila je nesvakidašnje prijateljstvo ovog gorštaka i divlje životinje. Ukućani su vepra nazvali Gile, a njegova vjernost gazdi, koja nalikuje na pseću, izraz je zahvalnosti što ga je spasao sudbine trinaestog praseta.

“Prije dvije godine s mlađim sinom Krstom krenuo sam u berbu gljiva prema Žepi. Već kada smo zašli duboko u šumu, na par metara od šumskog puta ugledali smo napušteno divlje prase. Shvatio sam da je riječ o trinaestom prasetu i da bi tako malo i prepušteno divljini ubrzo uginulo. Sin me je zamolio da ga ponesemo kući. Stavili smo ga u ruksak i ponijeli, ali nismo ni slutili da će izrasti u ovakvo čudo”, kaže Zoran.

 Čim je Gile stigao, postao je miljenik svih ukućana, posebno Zoranove unuke Ane, koja je najviše vremena provodila u igri s njim. Ukazane pažnju i ljubav Gile je odmah uzvratio.

 “To što postoji između nas jeste veliko prijateljstvo. Gile me nikad nije iznevjerio. I dan-danas, kada je pravi kapitalac, sluša moje naredbe. Često ponavljam da on prepoznaje i moju blagu, ali i oštru riječ i kao čovjek tačno zna šta je dobro, a šta loše”, navodi Pajić.

 Giletovo nesvakidašnje ponašanje izaziva čuđenje mještana, te mnogi, čuvši priču, dolaze da se u nju uvjere. Najinteresantniji svakako su bili Zoranovi odlasci u Sokolac i Han Pijesak, kada ga u stopu slijedi njegov vjerni pratilac.

 “Kada sam krenuo u Sokolac sa mojom miljenicom unukom Anom, Giletu bih otvorio vrata od auta i on bi uskočio kao pravi pas. Sve vrijeme puta bio bi miran i sklupčan u Aninom krilu, a po dolasku u grad bili bismo prava atrakcija. Sve bi nas gledali dok šetamo, a najveće oduševljenje je bilo kada sve troje odemo u kafanu”, prepričava Zoran.

 “Sada odšeta sa mnom pješke do Han Pijeska. Svih dvanaest kilometara, glavnim putem, prati me u stopu. Prema začuđenim i pomalo uplašenim mještanima koji nam prilaze i slikaju nas ponaša se krajnje korektno, kako ja to volim reći – nikome ne kaže ni jednu ružnu riječ. Pošto ohladni od dugog puta, uvijek ponesem kukuruza i tako ga nagradim zato što je bio dobar i disciplinovan ko pravi vojnik. S prvim mrakom vraćamo se kući. Gile je prvi, oglasi se, rokće i razbija muklu tišinu. Valjda me štiti, od ko bi ga znao kakvih nemani iz šume”, priča Pajić.

Ni kada počne sezona lova, ovaj gorostas se ne odvaja od svog gazde.

“Često ne uspijem da mu uteknem i odem sam u lov. U šumi poštuje sva lovačka pravila, dovoljan mu je samo jedan pogled i on zna da treba da se umiri i legne pored mene”, ponosno priča Zoran.

Pored Gileta, kod Zorana su se odomaćile još dvije divlje životinje – lisica i divlja krmača, koje se slobodno kreću po njegovom imanju. Međutim, Gile ne mari za svoju šumsku družinu. Najviše vremena provodi s pitomom svinjom koja mu je oprasila desetoro prasića, a čak sedmoro je “povuklo” na njega.

“Gile je slobodan. Nikad mu ni na koji način nisam uskartio slobodu, ni njemu ni ostalim pripitomljenim životinjama. Ako ga kad zovne njegova divljina, ‘serbezan’ je da ode. Nego, ja mislim da se on zaljubio u našu domaću krmaču i da mu je teško da ostavi veliku ljubav”, u šali kaže lovac Zoran Pajić.

Izvor: Agencije

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Međunarodno priznati IT kursevi