Ujutro socijalni radnik, poslijepodne konobar (Foto)

Mladi treba da se okrenu radu, bez besmislenih radnji, i da znaju šta žele. Da se ne vode raznim šablonima koje im mediji plasiraju, da im uzori nisu antiheroji koji propagiraju brzu zaradu, nego da idu korak po korak.

Ovako svoju priču poinje Boris Nenad, dvadesetdevetogodišnji diplomirani socijalni radnik. Zaposlen je u Domu za stara lica “Miran Život” u Gradišci, gdje trenutno obavlja duplu funkciju – socijalnog radnika i vršioca dužnosti direktora.

Suvlasnik je kafane “Da me nije” i vlasnik konobe “Kojekude”. Rođen je u Travniku, odrastao u Donjem Vakufu, a spletom ružnih okolnosti, njegova porodica napustila je rodni kraj i poslije toga došla u Gradišku.

“Otac me svojom strogoćom i pravinošću učio surovosti života i spremao kako da podnesem razna sputavanja do ostvarivanja vlastitih ciljeva. Smatram da je majka ta koja mi je pomogla da otkrijem sebe u potpunosti i isklesala osobu koja želi da pomogne ljudima, napreduje i smrtnim grijehom smatra uzdizanje iznad ljudi u svojoj okolini, u svakom smislu te riječi”, priča Nenad.

Tokom odrastanja je, kaže, imao razne faze. Vizije budućnosti i interesovanja mijenjali su se često.

“Već dugo me vodi jedna misao, koja je dala odgovor na presudna pitanja. Rečenica vojvode Živojina Mišića: ‘Ko smije, taj može, ko ne zna za strah, taj ide naprijed'”, istakao je Nenad.

Najveća inspiracija mu je želja da se dokaže i potvrdi vlastite sposobnosti u svojoj zemlji.

“Jednostavno, želja mi je da osnujem zdravu višelanu porodicu koja će imati sve što joj je potrebno”, priznaje Nenad.

Po završetku studija, stekavši zvanje diplomiranog socijalnog radnika, nizali su se negativni odgovori na konkursima za posao i odrađivanje pripravnikog staža. Revoltiran i razočaran, poželio je otići daleko ili, ipak, pokušati još nešto. Drugačije od onoga što se od njega očekivalo.

“Ispred mene se našao lokal pun potencijala, ali daleko od gotovog proizvoda. Trud, red i rad, prijatelji i porodica, pomogli su da stvorimo lokal u kom su uživali ljudi razliitih godina i zanimanja. Posao me ‘nosio’, amater ugostiteljstva, ali pun entuzijazma i vizije, išlo je samo uzlaznom putanjom. Po riječima dragih gostiju, lokal je imao ‘dušu’, što je, po mom skromnom mišljenju, presudni faktor u ugostiteljstvu”, prisjeća se ovaj mladi preduzetnik.

Iz jednog lokala otišao je u drugi s većim kapacitetom i boljom uslugom. Kaže da je sve to lijepo i čini zadovoljstvo, ali ono što ga je zaista usrećilo, bila je ponuda da odradi ono što je njegova prva ljubav, da da svoj doprinos u onome za šta je profesionalno kvalifikovan. Zaposlio se kao pripravnik u Domu za stara lica “Miran život” u Lamincima, kod Gradiške.

“Taj osjećaj zadovoljstva – davati i prenositi znanje stečeno na fakultetu je neprocjenjiv. Prijepodne socijalni radnik, poslijepodne konobar. Samo sam mijenjao uniforme i radio. Danas obavljam funkciju socijalnog radnika i v.d. direktora. Sa prijateljem imam kafanu ‘Da me nije’ i za svoju dušu na periferiji grada konobu ‘Kojekude’, gdje pokušavamo os-vježiti tradicionalni duh ovih prostora”, priča nam sa sjajem u očima.

Dodaje da je konoba proizvod dvoje mladih ljudi, njegove djevojke i njega, koji se vole i grade nešto što prkosi stereotipu da privatno i poslovno ne treba miješati. Nenad zaključuje da je najbitnije dobro se organizovati i bez zapostavljanja se svemu predati, jer obaveze neće nestati, u suprotnom, samo će se nagomilati.

Kad svemu pristupiš, kaže, kao da ti je jedini posao, sve ide svojim tokom i putem. I bez politike se može uspjeti, tvrdi.

“Mladi moraju vjerovati sebi, svojim sposobnostima, uspjeh im mora biti glavni motiv, kao pokreta svih aktivnosti. Tada ćemo biti ponosni omladinci države koja zaista ima talentovane ljude”, poručuje ovaj uspješni mladić.

Planira u budućnosti da, prije svega, osnuje porodicu. Uz podršku voljenih da se usavršava u ugostiteljstvu i obavezno upiše postdiplomske studije.

“Zahvalan sam porodici, prijateljima i budućoj supruzi na neiscrpnoj podršci. Naravno da posao i rad nije sve u mom životu. Redovni odlasci na košarkaške utakmice moje voljene Crvene zvezde su moj ‘izduvni ventil’, gdje svu negativnu energiju nastojim da preusmjerim u gromoglasnoj podršci voljenom klubu. Vrijeme provedeno na tribini ini da na trenutke zaboravim sve probleme”, ispričao nam je s osmijehom Nenad.

Izvor: Nezavisne