Čovjek koji svaki dan pješači 56 km do posla
Objavljeno: 3. 3. 2015 u 15:47h
Povezane vijesti
Vrijeme u kome živimo nema milosti, bez obzira na to gdje se nalazimo. Preživljavanje je postala glavna preokupacija savremenog čovjeka. Priča o Stivu Simofu je još jedan dokaz toga.
Nekada ljudi stanu da ga povezu, ali s obzirom na vrijeme u kome živimo, mnogo je sumnjičavih vozača koji ne žele da voze nepoznate ljude. U tom slučaju, Stivu Simofu ne preostaje ništa drugo nego da nastavi da pješači do svog posla. I to cijelih 56 kilometara. I to svakog dana. I onda nazad do kuće, isto toliko.
Ovaj šezdesetjednogodišnjak ne misli da je poseban zbog toga što svakodnevno prelazi toliku razdaljinu. Kako kaže “slično radi i Džejms Roberston iz Detroita, koji svaki dan pješači do posla 33 km (o kome su svjetski mediji pisali prošlog mjeseca) i ko zna koliko još njih“.
„Prije svega, kada imaš porodicu i kada imaš posao u ovom teškom vremenu, postoje samo dva zadatka – da zadržiš taj posao i da izdržavaš porodicu.“ kaže Simof.
Stiv Simof živi u Dejvis Sitiju u Ajovi, a posao mu se nalazi u Osiolu, gradu udaljenom pedesetak kilometara od njegove kuće. Između ta dva grada ne postoji linija javnog prevoza. Stiv radi noćne smjene u kazinu kao nastojnik. Radno vrijeme mu počinje u 23h i svaki dan kreće na posao u 15:30. Osim dvije pauze od po 15 minuta kada odmara, ostatak puta konstantno hoda. Zarađuje 9 dolara na sat. Njegova supruga prima invalidsku penziju nakon što je prije par godina doživjela šlog.
Stiv nikada ne stopira, ali mnogi ljudi sa te relacije ga već znaju, pa se često desi da ga jedan dio puta neko poveze. Najgore je vikendom, kada nema mnogo saobraćaja i kada je obično sve vrijeme na nogama. Svakodnevno pješačenje je razlog zašto Stiv kupuje nove cipele svaka dva mjeseca.
On živi sa suprugom Rene i unukom Stivenom kog su usvojili. Nedavno su kupili auto, ali nemaju novca za benzin. Tačnije imaju, ali ne toliko da Stiv prelazi 112 km dnevno. Razlog zbog koga žive u Dejvis Sitiju je pristupačna stanarina, koja iznosi 400 dolara mjesečno.
U posljednje vrijeme, sve češće se dešava da ga kolega vozi do jedne raskrsnice, poslije koje mora da pješači „samo“ 15 km do kuće. Kako ne rade svaki dan u istoj smjeni, i dalje je pješačenje najčešća opcija.
„Ako ne idem na posao, neću dobiti platu. Dok god su mi noge u dobrom stanju i dok god me služi zdravlje, nemam namjeru da mijenjam svoju svakodnevnu rutinu“ zaključuje Stiv.
Izvor: B92
