Škola dajakaštva na Vrbasu

Majstorska vještina upravljanja dajak – čamcem, ima vjekovima popularnu tradiciju u Banjaluci i dajakšatvo predstavlja jedan od simbola tradicije u gradu na Vrbasu. U cilju poplarizacije dajakšatva i dajak čamca, na Vrbasu pored gradske plaže kod Zelenog mosta, organizovana je jednodnevna škola dajakštva. Članovi Dajak kluba Banjaluka, zainteresovanima su omogućili da se upoznaju s majstorijama vožnje dajak – čamca, a pri tome su im pomagali iskusni instruktori. Jednodnevna škola dajakaštva u nedjelju je privukla brojne zainteresovane ljubitelje ovog sporta na Vrbasu, koji su uz atraktivne izvedbe imali priliku i da se osvježe i tako na trenutak prebrode nesnosne vrućine.

Zainteresovanima, koji su pokazali određenu naklonost i sposobnost za upravljanje ovim plovilom ponuđeno je da nastave školu dajakštva. Posebna specifičnost se ogleda u tome što je za upravljanje dajakom najvažnija vještina, s kojom kasnije dolazi i snaga. Najvažnije je da zaiteresovani znaju plivati, a obuku vožnje mogu početi i oni najmlađi, sa već 12 navršenih godina. Koliko je ova vještina sofisticirana, govore člinjenice da ju je nekad potrebno usavršavati cijeli život, naročito za neke ekstremne brzake.

Dajak je čamac koji je nerazdvojiv od rijeke Vrbas i samo tu može da se vidi. Izrađen je u obliku vrbovog lista, a napravljen je od smreke ili jele, lakog drveta punog smole. Plitkog je gaza i to nije prepreka spretnom vozaču koji poznaje ćud rijeke. Plovilo se gura motkom-dajakom i to sa krme gdje stoji vozač, koji snažnim odgurivanjem savladava riječnu struju i drži pravac kretanja. A na pramcu, ispred ljepotana, sjedi ljepotica . Dajak je autentično ime za motku i sastoji se od dva dijela, metalnog i drvenog, koji ulazi u metalni, kraći dio, dok se drvenim dijelom, dužine četiri metra upravlja čamcem.

Vrbaski čamac nastao je početkom dvadesetog vijeka i održao se zahvaljujući generacijama vrsnih graditelja čamaca, nekadašnjih članova Kluba Akademičara Banjaluke.

Izvor: Istinito