Zašto je Njemačka stala uz Slovence u sukobu sa Hrvatima?

Proteklih nekoliko dana Slovenija je prilično agresivno najavila da će stupiti u posjed nad tri četvrtine zaliva između Pirana i Savudrije.

I hrvatska i slovenačka javnost već je naučila imena tamošnjih ribara i njihovih brodova, jer ne silaze s ekrana.

To je naravno površinski dio priče o hrvatsko-slovenačkoj granici na moru u kojem se međudržavni spor svodi na sudbinu ukupno 60 ribara s obe strane. Koparska luka očekuje 10 miliona evra dobiti, dva odsto manje nego lani. Kako je ulov u ovo doba godine nikakav, ribari sljedećih dana neće niti izlaziti na more, pa će time i nestati “glavni” izvor priče za medije.

Pravi razlog napetosti i prava pozadina nalazi se deset do dvadeset kilometara sjevernije, gdje se nalaze luke Koper i Trst, koje se takmiče u preuzimanju primata najveće luke juga EU. I svake godine ulažu stotine miliona evra u dogradnju svoje infrastrukture. Već sada uskim morskim prolazom kroz hrvatsko more godišnje prolaze milijarde evra robe, a za koju godinu promet će porasti 50 odsto, piše Večernji list.

Pogotovo kad Slovenci dovrše gradnju drugog koloseka brze pruge, što finansira EU i Mađarska, koja sama ulaže 250 miliona evra. Trst je glavna luka i za Poljsku, kao što Kopar postaje glavna izvozna luka za moćnu njemačku automobilsku industriju. Kroz Kopar je samo prošle godine prošlo 800 000 automobila u oba smjera, kao i 800 000 kontejnera. Kroz Koper godišnje prođe 26 000 vozova! Zato analitičare nije iznenadilo što se u prvom minutu zaoštravanja spora Hrvatske i Slovenije odmah javila Njemačka i stala na stranu Slovenije. A u drugom minutu javila se i Evropska komisija i pokazala veće razumjevanje za slovenačke nego za hrvatske stavove.

Jednostavnije rečeno, spor oko hrvatsko-slovenačke granice na moru ne odnosi se na ribe koliko na interese velikih kompanija i država koje ne žele da Hrvatska bude u poziciji ugrožavati im slobodu prolaza prema Trstu i Kopru. To je geostrateški surova istina koja nije emotivna, nego iskalkulisana time što Hrvatska, za razliku od Slovenije, nije dio tog velikog biznisa i uhodanih prometa. Nego se i dalje bori s titulom malog i nepouzdanog privrednog partnera.

To što je Hrvatska izvan ove igre njena je krivica. “Radili smo sami protiv sebe kada smo dopustili da nekadašnja najjača sjevernojadranska luka Rijeka znatno zaostane za Koprom, koji već sada vrti dvostruko više prometa. Skorašnjim dovršetkom novog kolosjeka Kopar će još više nadvisiti Rijeku” – piše pomenuti hrvatski list.

Za razliku od Hrvatske, Slovenija je odavno isplanirala strategiju razvoja infrastrukture i direktno spajanje na dotok industrijskih i svih vrsta roba iz velikih evropskih država. To što su te države u ekonomiji i infrastrukturno i energetski povezane sa Slovenijom i Koprom pretočiće se sada i u političku podršku Sloveniji u aktuelnom sporenju s Hrvatskom.

Sve ove godine u svim hrvatskim vladama očito nikoga nije zabrinjavalo to infrastrukturno samosakaćenje Hrvatske. Naprotiv, kada su neke zemlje poput Kine i Južne Koreje gotovo molile hrvatske vlade da ih uključe u gradnju željeznica i širenje luka u Rijeci i Pločama, bile bi glatko odbijene. Vrijeme koje dolazi pokazaće da je Hrvatska upravo ovde, na svom terenu, izgubila na snazi, a time znatno oslabila i svoj politički položaj danas kada se rješava morska granica na sjevernom Jadranu. Te okrutne činjenice, međutim, ne znače da bi hrvatska Vlada sada trebalo da slegne ramenima, nego da se postavi u poziciju za političku trgovinu. Ako moćne zemlje EU žele siguran trgovački pravac, mora i Hrvatska od toga imati znatne ekonomske koristi.

Što znači da Hrvatska mora zahtijevati da i luke Rijeka i Ploče dobiju jednaku podršku EU kao što su ih dobili Kopar i Trst. To što je u međuvremenu najveći pojedinačni vlasnik luke Rijeka postala kompanija iz Poljske govori tome u prilog.

Izvor: srpskacafe.com