Jedan tata i djeca iz komšiluka od narkomanskog legla stvorili raj (Foto)

Sve je počelo onog trenutka kada je Miroslav izašao iz bioskopa fasciniran filmskim ostvarenjem “Avatar”, a u isto vrijeme razočaran izgledom i stanjem jedne male, nekada zelene površine u svom životnom okruženju, koja je godinama uništavana i devastirana, a na samom kraju pretvorena u smetlište, wc na otvorenom i omiljeno okupljalište lokalnih narkomana.

To jedno malecko parče nekada zapuštenog i devastiranog životnog okruženja, koje sam uz pomoć moje kćerkice i dječice iz komšiluka pretvorio u nešto što oni nazivaju “svojom botaničkom baštom”.

“Nalazi se na Banovom brdu, u neposrednoj blizini Košutnjaka, tačnije u Trebevićkoj ulici, u Beogradu“, počinje Miroslav Mlinar priču o nesvakidašnjem podvigu kojim je ulepšao detinjstvo svojoj i komšijskoj deci.

Sve je počelo onog trenutka kada je Miroslav izašao iz bioskopa fasciniran filmskim ostvarenjem “Avatar”, a u isto vrijeme razočaran izgledom i stanjem jedne male, nekada zelene površine u svom životnom okruženju, koja je godinama uništavana i devastirana, a na samom kraju pretvorena u smetlište, wc na otvorenom i omiljeno okupljalište lokalnih narkomana.

Iste večeri je započeo nešto u šta gotovo niko iz aktuelnog okruženja nije vjerovao.

“Ne zamjeram im jer znam da nisu vjerovali iz prostog razloga što prevashodno nisu vidjeli ono što sam ja imao u svojim ludim mislima i zato što im je bilo lakše i jednostavnije da, godinama unazad, kolektivno zatvaraju oči pred onim što se u istom tom prostoru događalo, nego da me makar i saslušaju. Ne zamjeram im ni to što su neki od njih kao dežurne tužibabe i dušebrižnici svakodnevno pozivali sve vidove policije i sve moguće inspekcije. Tvrdili su da “uništavam zeleni park, da pravim kafić, da potkopavam temelje zgrade i da ih dovodim u životnu opasnost… Dječicu koja su gotovo svakodnevno slobodno vrijeme provodila zajedno sa mnom u tom “rušilačkom pohodu”, gađali su trulim paradajzom, pokvarenim jajima, posipali hladnom vodom i svim i svačim… uglavnom oni koji svoju djecu nisu imali. Ovdje ću sada da stanem jer, poznajući samog sebe, moram da napišem sve, baš sve, toliko ružno i primitivno, da ružnije i neljudskije ne može biti, a onda ću u svima vama izazvati i pobuditi ono što ne želim. Zato, “Ćuti Miroslave i ne kak… !”.

I zasukali su rukave, a trud se isplatio.

“Stvorili smo jedan naš mali čudni Svijet prirode i preneli u njega delić flore i faune, sa gotovo svim elementima koji tu prirodu sačinjavaju, uključujući i mikro klimu. Mi smo ga izgradili i poklonili svima, baš svima, samim tim i vi ste uvijek dobrodošli u naš mali čudni Svijet, u Svet Avatara, u kome se od prvoga dana nalaze gotovo sve naše komšije, uključujući i sve “dežurne tužibaba i dušebrižnike”.

“Baštu smo počeli da radimo 2012. godine, grubi radovi trajali su dva mjeseca, a nakon toga je uslijedilo pripremanje zemljišta i postavljanje trave u busenu, paralelno sa tim sadio sam prvo manje, a nakon toga i veće rastinje, koje sam nastojao da prilagodim i uskladim sa već dva postojećia i dominantna drveta, to su jedna novogodišnja jelka, koju sam sa busenom zasadio prije 24 godine, nešto nakon što smo se uselili u zgradu i jedna stara smokva koju sam zasadio prije 23 godine, tačnije onog dana kada sam sa svojom familijom otišao da živim u Australiju, u kojoj smo ostali 11 godina.

Trenutno u našoj maloj bašti imamo preko 130 vrsta biljaka, uglavnom su sve označene malim tablama, na kojima se nalaze njihova imena, tako da bi dječica znala o kojim biljkama i drveću se radi. Imamo i nekoliko egzotičnih primjeraka, kao što je već spomenuta primorska smokva, zatim zimska magnolija, viburnum, španske azaleje, bambus, japanski javor, pinus, kivi, bogumilu, pet vrsta klementisa, tridesetak bonsai formi, zatim su tu lavanda, smilje, ruzmarin, žalfija, jagorčevina, kukurek, nana, majčina dušica, origano, medovina i mnoge druge vrste.”

Na kraju, napravili su i veliki kavez za sve njihove kućne ljubimce, da bi preko noći i za vreme zime imali udoban i bezbjedan smještaj, a iznad toga se nalazi i kućica za djecu, nešto nalik kućici na drvetu.

“Dječica je nazivaju “Baza” i ona je njihovo omiljeno sastajalište i skorvište od svega i svačega, gdje čak ponekad rade i domaće zadatke. Napravili smo i dio za vježbanje, sa svim neophodnim spravama za jednu mini teretanu, kao i dio za penzionere, gdje oni igraju šah i ostale društvene igre, a postavili smo i pet parkovskih klupa za odmor i relaksaciju. Da ne bude neke zabune, ni od koga nismo dobili nikakav novac, sve smo uradili sami ja i dječica, uložili smo mnogo vremena, truda, emergije i nadasve ljubavi, a novac u svemu tome nije bitan, bez obzira što se bez njega nije moglo uraditi mnogo toga, jer novac je samo parče papira, a sve ovo što smo uradili je parče duše.”

“Djeca trenutno imaju dva patuljasta zeca, pet ruskih dvoćubih dobošara (otkriću vam tajnu, prvi par golubova dobio sam od ruskog predsjednika Putina, nakon njegove prve posjete Beogradu i Marakani, uz posredovanje bivšeg ambasadora Konjuzina), imamo par bijelih gugutki (Kumrija), tri šumske kornjače, dva velika i tri mala šumska ježa, a važno je da napomenem i to da svi oni žive na slobodi i u otvorenom prostoru.

U fontani imamo preko 200 riba, od toga pedesetak japanskih Koi šarana, naše domaće autohtone vrste, šarana, babuške, crvenperke, sunčice, peša i kedere. Imali smo i ukrasne svilene japanske kokice, prepelice, srebrne fazane, dijamantske australijske galebiće, zebice, takođe smo othranili dve sove ušare, kojima su loši (ne)ljudi još kao bebama ubili roditelje i nakon toga smo ih poklonili beogradskom ZOO vrtu, gde već imaju i čukununuke, nakon toga smo othranili i siroče sive vrane, kome su djeca dala ime Muja, koji je u međuvremenu postao pravi ljepotan, a ove godine je u baštu doveo i izabranicu svoga srca, prošle godine smo othranili i mladunče sokola Vetruške i ovog proljeća ga uspješno pustili na slobodu.

Izvor: kurir.rs