Penzioner iz Rogatice cijepanjem drva liječi dijabetes

Kada bi u Rogatici birali najboljeg cjepača drva, onda bi u najuži izbor ušao Radomir Jovičić (69), kojem na upornosti i snazi mogu da pozavide i mnogo mlađi muškarci.

Poznatiji po nadimku Zeko, ovaj nekadašnji grafički radnik sjekiru ne ispušta iz ruku od odlaska u penziju 2000. godine i tvrdi da mu je ovaj posao ujedno i lijek protiv dijabetesa.

“Sa odlaskom u penziju morao sam da se suočim sa dvije nove i prilično loše situacije. Dobio sam znatno manju penziju od plate koju sam primao i dijagnozu – dijabetes. To je bio povod da iskoristim relativno zdrava leđa i počnem da cijepam drva”, ispričao je Jovičić koji nije dozvolio da ga bolest slomi i da penzionerske dane provodi posjećujući ljekare i u bolničkoj postelji.

Na životnoj raskrsnici izabrao je teži put, čvrsto odlučivši da radom doskoči bolesti i besparici. I uspio je u tome. Prvo je cijepao drva komšijama i prijateljima, a kada se pročuo glas o njemu kao šampionu u ovom poslu, mnogi njegovi sugrađani su se utrkivali kome će pripremiti ogrev za zimu.

“Sa reputacijom dobrog cjepača drva 2000. godine su me angažovali u preduzeću “Stara gora” i kod njih sam za godinu iscijepao “brda” drva. Mjesečno sam u prosjeku cijepao oko 100 metara. Tada utvrđena cijena od sedam maraka po metru zvanično je i danas, petnaestak godina kasnije”, rekao je Jovičić.

Pripajanjem “Stare gore” Šumskom gazdinstvu “Sjemeć” Zeko je ostao bez stalne tezge, pa je počeo da prihvata pozive sugrađana da im iscijepa drva i tako je ostalo do danas. Oni zovu, a Zeko cijepa na obostrano zadovoljstvo.

“Imam veliki razlog što se “družim” sa sjekirom. Ona mi dođe kao terapija u borbi sa dijabetesom. Kad cijepam drva, nemam potrebe za insulinom koji kao dijabetičar koristim u dozi od 0,6 jedinica. Pored liječenja, od ovog mog “hobija” zaradi se i pokoja marka za popravku kućnog budžeta”, ispričao je Jovičić.

Pošto godine čine svoje, a ni potrebe za novcem nisu kao ranijih godina, Zeko više ne cijepa drva sam. Uortačio se sa Milankom Jovanovićem, takođe penzionerom, i sada rade u tandemu. Za dan kao od šale iscijepaju po deset metara.

Uprkos tome što je na pragu osme decenije, za njega je cijepanje drva zadovoljstvo.

“Radiću to dok me zdravlje bude služilo, odnosno dok me traže i dok god budem mogao da držim sjekiru i nosim cjepanice”, poručio je Jovičić dodajući da bolest nije mogao pobijediti, ali je uspio da joj se suprotstavi i da je uveliko oslabi.

Rekord

Radomir Jovičić godišnje iscijepa po 100, 120, pa i više metara kubnih drva za ogrev.

“Sjećam se kada sam 2002. godine radeći za rogatičku “Staru goru” za 23 radna dana iscijepao 140 metara kubnih drveta, odnosno u prosjeku više od šest metara dnevno. Tada sam zaradio 1.200 maraka”, rekao je Jovičić.

Izvor: Glas Srpske