Ovako se to radi u Njemačkoj: Dejanu država dala više od milion evra za novo srce!

“Donora mog srca nisam mogao da upoznam, ali sam mu neizmjerno zahvalan, kao i svim ljekarima u Minhenu koji su mi podarili novi život.

Kada smo stigli na dogovoreni razgovor sa porodicom Batković, ovo su bile prve riječi Dejana Batkovića, mladića koji je dobio najbolju medicinsku negu u Njemačkoj, iako nije njihov državljanin, prenosi Blic.

Ni njegovi roditelji nemaju njemačko državljanstvo. Porijeklom su iz Sombora i radili su svega godinu dana u Minhenu, kada je Dejanu koji je tad imao 15 godina, pozlilo.

“Prebačen sam u bolnicu, a poslije svega 20 dana mi je u bolnici “Klinikum Groshadern” u Minhenu transplantirano novo srce. Sada imam 18 godina, odličan sam đak gimnazije u Minhenu i kad god mogu dođem u Sombor”, kaže ovaj hrabri mladić.

Za “Blic” je objasnio kako je u Njemačkoj dobio novo srce.

“Za presađivanje novog srca potrebno je najviše šest sati da stigne od donora do primaoca. Sve se rješava u Eurotransplant sistemu. Znam da u našoj zemlji nisu takvi uslovi, ali je svaka donorska kartica važna. Da nije bilo tog dječaka, od koga sam dobio novo srce, možda ne bih preživio”, priča Dejan.

Kako objašnjava njegov otac Mirko, država Njemačka je za lečenje njegovog sina platila 1.289.000 evra!

“Toliko je koštalo presađivanje i bolničko lječenje jer je Dejan bio u bolnici dva i po mjeseca”, objašnjava Mirko i dodaje:

“Država i dalje za njegove lijekove plaća 7,5 hiljada evra, a naša obaveza je da platimo samo 50 evra svakog mjeseca. Dok nije postao punoljetan za lijekove smo plaćali čak i manje.”

On objašnjava da su u Njemačkoj djeca svima prioritet.

“To je bila naša sreća”, kaže on.

Mladi Somborac, koji je za praznike sa roditeljima stigao u Sombor požurio je da prvo vidi stare drugare.

-Živim sasvim normalno, ali moram redovno da pijem lijekove. Još u kalendaru imam obilježen 8. septembar kada sam operisan i dobio novo srce. Ljekari u Njemačkoj veoma vode računa o tome kako živimo. Stalno odlazim na zajedničke izlete sa vršnjacima, koji su takođe imali transplatacije, a sa nama su uvijek i ljekari – priča Dejan.

Plaćeno bolovanje za majku dječaka

“Bili smo očajni kada su nam ljekari saopštili dijagnozu”, kaže Hida, dečakova majka, i dodaje:

“Kada smo odlučili da odemo na rad u Njemačku nismo znali ni kako ćemo tamo živjeti, ni kakav posao možemo da dobijemo. Moja majka Ruža je već tamo radila pa nama je ona pomogla, ali kada su nam rekli od čega Dejan boluje, nama se čitav svijet srušio. Međutim, mi ne samo što smo bili oslobođeni svih troškova, već smo mogli da koristimo i bolovanje dok se on oporavljao, iako niko od nas nije imao njihovo državljanstvo. Muž i ja smo imali samo dozvolu za rad, ali to je bilo dovoljno da naš sin dobije najbolju njegu”.

Izvor: Blic.rs