Ovako bi trebao izgledati napad na Iran!

 Posljednjih nekoliko mjeseci sve su glasnije špekulacije o američkom ili izraelskom napadu na iranska nuklearna postrojenja.

U studiji američkog Centra za strateške i međunarodne studije, koju su zajednički pripremili dr Anthony H. Cordesman i dr Abdullah Toukan, analizira se na koji bi način SAD izvršio preventivni vojni napad na Iran ukoliko sve mirotvorne opcije kojima bi se pokušalo uvjeriti Iran da napusti ili promjeni svoju nuklearnu politiku budu iscrpljene

Ključno pitanje koje se postavlja jest koji bi trebali biti ciljevi vojnog udara? Zaustaviti iranski nuklearni program? Obustaviti ga na pet godina ili godinu dana? Potrebno je utvrditi ovaj kriterij jer je on ključan kako bi se definisala alokacija snaga koja je potrebna da misija protiv iranskih nuklearnih postrojenja bude uspješna.

Studija pokazuje da bi početni udar trebao biti protiv iranskih nuklearnih postrojenja koja se bave nuklearnim obogaćivanjem i istraživanjem, zatim protiv raketnih baza lociranih oko zemlje, brojnih mobilnih balističkih uređaja za lansiranje raspoređenih širom zemlje te glavnih postrojenja koja se bave proizvodnjom balističkih raketa. Istovremeno, studija pokazuje da će inicijalni američki napad zahtijevati naširoko raspoređene snage koje će se sastojati od odbrambenih protuzračnih i napadačkih protuzračnih operacija.

Boljoj učinkovitosti napada trebala bi pridonijeti i činjenica da su SAD jedina zemlja koja ima vazdušne snage, podršku i kombinaciju pomorskih i vazdušnih snaga u Zalivu kako bi nastavile održivu kampanju tokom određenog vremena i kako bi ponovno mogle izvršiti napad ukoliko bude potrebno.

U studiji je takođe naglašeno nekoliko bitnih faktora koje svakako treba uzeti u obzir. Naime, zastarjele iranske vazdušne snage definitivno ne mogu biti konkurencija američkim pa ni drugim zalivskim vazdušnim snagama. Osim toga, američki zvaničnici sarađuju sa saveznicima u Zalivu kako bi razvili sposobnost da savladaju prijetnju koju Iran nameće zalivskom teritoriju.

Studija navodi kako su jedina efektivna protunapadačka snaga Irana, osim asimetričnog ratovanja u Zalivu i korišćenja Hezbollaha, balistički projektili.

Što se tiče Izraela, on nema snage izdržati preventivni napad koji bi mogao učiniti išta više od odgode iranskih napora za godinu ili dvije.

Naposljetku, činjenica da SAD ima sposobnost izdržati preventivni napad ne znači da ne bi trebalo tražiti pregovore prije toga. Izvješća pokazuju koliko bi samo rat u Zalivu bio opasan za svjetsko privreda – premda je Iran ranjiviji od ijednog drugog zalivskog mu susjeda.

Takođe, SAD treba svoje saveznike iz Zaliva kao ključne partnere, ali mora uzeti u obzir i ‘zakon o nepoželjnim posljedicama’. Preventivni vojni napad mogao bi uvući nestabilnu bliskoistočnu regiju u rat koji bi imao dalekosežne političke, vojne i ekonomske posljedice.

Što se tiče potencijalnog izraelskog napada na Iran, u studiji stoji kako je moguće da Izrael izvrši napad na iranska nuklearna postrojenja ukoliko SAD to ne učini, s ciljem uništenja programa ili odgode od nekoliko godina. Uspjeh napada zavisiće o tome koliki dio iranskog programa bude uništen ili na koliko godina odgode iransku nabavu dovoljne količine urana ili plutonija kako bi napravili nuklearnu bombu.

Cordesman i Toukan su zaključili da je izraelski vojni napad na iranska nuklearna postrojenja moguć i da bi optimalna ruta bila duž sirijsko-turske granice, a potom preko Iraka u Iran i natrag istim putem. Doduše, ne bi bilo moguće dovesti dovoljan broj vazdušnih snaga, što ovu operaciju čini kompleksnom i visokorizičnom te nema garancije da bi misija bila od velikog uspjeha.

SAD bi u ovu izraelsku priču bio uvučen, bilo da zaista sudjeluje u njoj ili ne. To bi potkopalo američke ciljeve vezane za povećanje sigurnosti u regiji i donošenje mirotvornog rješenja za arapsko-izraelski konflikt. Takođe, to bi narušilo i dugogodišnje odnose između SAD-a i njegovih bliskih saveznika u bliskoistočnoj regiji.

Drugi scenario je upotreba nuklearnog oružja kojim bi se napalo duboko ukopana nuklearna postrojenja u Iranu. Neki vjeruju kako je ovo jedino oružje koje može uništiti ciljeve koji se nalaze duboko pod zemljom ili u tunelima. No, u studiji stoji kako SAD ne bi dopustio nijednoj zemlji, pa ni svom velikom savezniku Izraelu, da koristi takvo oružje, ukoliko neka druga zemlja ne iskoristi prije nuklearno oružje protiv SAD-a i njegovih saveznika.

Naravno, izraelski napad na Iran samo bi produbio regionalnu nestabilnost i sukobe, kao i terorizam, a regionalne sigurnosne posljedice bile bi katastrofične, zaključili su Cordesman i Toukan u svojoj studiji.

(TPORTAL)