Najmoćniji rols rojs dizajnirao Srbin!

Objavljeno: 31. 10. 2013 u 14:59h

Kada treba započeti priču o modelu “vrejt” nije lako odlučiti od čega da se počne. Izbor je ovaj put pao na dizajn, i to iz nekoliko razloga.

foto1

Prvi je svakako činjenica da izgled karoserije ovog modela potpisuje srpski dizajner Pavle Trpinac. Prilično veliki presedan, pogotovo ako se u obzir uzme i to da je najluksuzniji model u ponudi “Rols Rojsa”, čuveni “fantom”, takođe dizajnirao Srbin, Marek Đorđević.

Drugi razlog zašto priču o modelu “vrejt” počinjem dizajnom je činjenica da je u pitanju automobil koji izgledom ostavlja bez daha. Ali u pravom smislu te riječi, što mogu i da ilustrujemo praktičnim primjerom. Naime, automobil smo na testiranje preuzeli u Budimpešti, pred glavnim ulazom u luksuzni hotel iz lanca “Four Seasons” u samom centru grada. Ispred “vrejta” su bili parkirani nova “Poršeova” karera 911 kabriolet i aston martin DB9, ali masa turista, koji su neizbježna pojava u Budimpešti, ta dva automobila nije ni registrovala. Ustvari, nije nas toliko impresioniralo da pomenuti automobili nisu privukli pažnju prolaznika, već to kakvo magnetsko dejstvo rols rojs ima na njihove poglede i fotoaparate.

U najkraćem, kao da se na mjestu “vrejta” nalazio leteći tanjir, a umjesto poršea i aston martina, na primjer, dva prosječna porodična MPV modela. Inače, sam dizajn ovog luksuznog kupea se oslanja na model “goust”. Prednji dio je veoma sličan, može se reći čak i isti ako se izuzmu neke blage izmjene.

Kako saznajemo u razgovoru sa ljubaznim predstavnicima britanske kompanije, najveći izazov je predstavljao upravo zadnji dio. Poslije detaljnih planiranja na kraju se ipak odustalo od klasične trozapreminske kupe forme, a modelu “vrejt” je podarena takozvana “fastbek” kupe forma, koja podrazumijeva opadajuću liniju krova. Time je automobilu podaren pomalo nesvakidašnji izgled, ali je i izbjegnuto da karoserija izgleda kao “goust” sa dvoje vrata manje.

Da je u pitanju automobil koji definitivno istupa iz savremenih automobilskih šablona postaje jasno i prilikom ulaska u njega. Vrata se otvaraju sa prednje strane, a tek tada smo primjetili masivan hromirani rukohvat smješten na neobičnom mjestu – ispod retrovizora.

Iznenađenja ne prestaju ni kada vrata treba zatvoriti. Ta radnja se, bar sa unutrašnje strane, obavlja pritiskom na prekidač. A kada se vrata zatvore nastaje apsolutna tišina. Iako smo se u tom trenutku nalazili u centru uzavrele Budimpešte, u trenutku osjetite kao da ste u svojoj spavaćoj sobi u gluvo doba noći.

Kvalitet materijala i izrade je nešto što se podrazumijeva i o čemu je nezgodno pisati, jer ga je nemoguće uporediti sa “ovozemaljskim” automobilima. Dovoljno će biti ako kažemo da je od materijala moguće pronaći samo metal, kožu i drvo, ali to nikako ne ilustruje dovoljno cijelu sliku, jer taj opis važi i za veliki broj premijum automobila ostalih proizvođača. Ono što kod rols rojsa nije moguće pronaći, a važi uglavnom za sve ostale, jesu tragovi bilo kakvog kalkulisanja kada je kvalitet u pitanju.

Svakom detalju je posvećena posebna pažnja. Kao da je svaki prekidač planski diajniran, izrađen od biranog materijala i brižljivo poliran. Drugi utisak je, a to predstavnici “Rols Rojsa” posebno ističu, je jednostavnost. Minimalistički pristup je očigledan. Broj prekidača je sveden na minimum, iako bi se od skupocjenog automobila očekivalo upravo suprotno. To dobro ilustruje i primjer da je LCD monitor u vrhu centralne konzole sakriven iza crne lakirane površine, a otkriva se pritiskom na polirani metalni prekidač. Jednostavno, “vrejtu” nisu potrebni drečavi monitori da bi prikazao svoj raskoš; on plijeni drugim kvalitetima.

Ipak, na centralnom grebenu se nalazi prekidač sa funkcijama preuzetim iz BMW-a. U pitanju je čuveni “aj drajv” sistem koji omogućava intuitivno korišćenje svih sistema sakrivenih u automobilu. To je svakako nešto što će mlađi kupci cijeniti kod ovog automobila, a s obzirom da je u pitanju kupe, možda nije loša ideja da on slijedi savremene trendove.

S druge strane, automobil bi mogao i deset godina da se vozi, a da se “aj drajv” nijednom ne upotrijebi, jer za sve važne funkcije postoje “pravi” prekidači. Jednostavnost je primjenjena i na sjedišta, koja imaju samo najosnovnija podešavanja.

Podrazumijeva se da se sve radi električnim putem, a moguće je podešavanje po visini, uzduž i u lumbalnom delu. I to je to, bez nepotrebnih opcija proširivanja ili sužavanja bočnih ojačanja, produžavanja sedalnog dijela i slično… Sve to nije potrebno. Sjećam se da u “goustu” nisam bio oduševljen oblikom prednjih sjedišta, dok su ona u “vrejtu” jednom riječju – savršena. Ono što nas je prijatno iznenadilo je i to da čak i na zadnjoj klupi ima dovoljno prostora, a osobe visine do 185 centimetara komotno mogu da se otisnu i na duga putovanja.

Motor se startuje pritiskom na prekidač. Pri pokretanju motor za trenutak proizvede prelijepi V12 zvuk, da bi se u potpunosti utišao. U vožnji je praktično nečujan, a zvuk do kabine dopire samo pri maksimalnim ubrzanjima, ali i tada veoma diskretno.

A sama ubrzanja opet nije lako opisati, jer ih nije moguće uporediti sa standardnim automobilima. Dok se vozač nalazi za upravljačem “vrejta” on je u svakom trenutku svjestan njegove mase i njegovih dimanzija. Upravo zato ubrzanje do 100 kilometara na čas za samo 4,6 sekundi u automobilu mase 2.360 kilograma izgleda nestvarno.

Pri pritisku na desnu pedalu automobil počinje putnike silovito da potiskuje u naslone sjedišta uz propratnu huku motora, ali koja se čuje prigušeno, kao da dopire iz automobila koji se nalazi ispred. I to traje dok god se ne skloni noga sa desne pedale. Stabilnost i upravljivost nismo provjeravali jer to nema nikakvog smisla u ovom automobilu, ali smo zato u par navrata bili u situaciji da osjetimo kako funkcioniše elektronska kontrola stabilnosti. Potpuno suprotno očekivanjima, prilično je gruba.

U slučaju zanošenja elektronika kočenjem određenog točka automobil kao šamarom vraća na idealnu putanju, što je možda samo dodatna opomena da je u pitanju automobil koji nije namijenjen osvajanju krivina. U principu, on nije namijenjen ni silovitim ubrzanjima, a motor enormne snage kao da je tu zato što se to od rols rojsa očekuje.

Vazdušno oslanjanje vozača potpuno izoluje od dešavanja ispod vozila, a vožnja nekako više podsjeća na plovidbu. Sa druge strane, tokom cijelog testa nam se činilo kao da se nalazimo za upravljačem automobila koji može sve i koji može da nas izvuče iz svake situacije…

Pojedini automobili mogu eventualno da pariraju visokom cijenom, ali niko ne može da pruži sličan nivo luksuza, kvaliteta i prestiža. To konkurentskim proizvođačima može da predstavlja donekle i olakšavajuću okolnost, jer “vrejt” siurno neće ugroziti njihovu ponudu. Jednostavno se ne podudaraju. Ali, sasvim smo sigurni da mnoge kompanije “Rols Rojsu” itekako zavide na ovakvom automobilu.

Izvor: Topspeed.rs

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/aktuelno/najmocniji-rols-rojs-dizajnirao-srbin/||claudebot