Hag za 24 godine donio mir ili još veći razdor na Balkanu?

Presudom od srijede Haški tribunal je ušao u istoriju, ali bukvalno. Ne samo što je presudio u posljednjem slučaju, već je bio i poprište zločina.

Da li je Haški tribunal za 24 godine postojanja donio mir ili još veći razdor među ljudima na Balkanu?

Na Dan republike u bivšoj Jugoslaviji 29. novembar stavljena je tačka na zločine u toj istoj zemlji. Ne ulazeći u detalje, čini se da je svako ponešto dobio u Hagu.

Tako su Hrvati osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Srbi su osuđeni za genocid u Srebrenici i imaju najviše doživotnih kazni zatvora. Najmanje kazni imaju Bošnjaci, a ujedno Hag je u njima vidio i najveće žrtve, dok je najviše oslobađao Albance, ali to je već posebna priča.

“Svako je za ponešto osuđen, samo niko ni za jedan zločin prema Srbima nije osuđen! Srbima da kažem da nijednu žrtvu ne ismijavaju, ali to hoću od drugih. A svima kojima je Srbija opsesija poručio bih da nama drugi nisu opsesija, da smo za razgovor uvijek spremni, ali ne tako da se Srbija ponižava: Dosta šamaranja Srbije!”, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Najviše je osuđenih Srba – 64, sa čak 6 doživotnih, najviše umrlih pre izricanja presude. Sveukupno 1.400 godina za srpske zločince. Hrvati imaju 20 osuđenih, 7 oslobođenih i to visokih vojnih oficira. Bošnjaci imaju petoricu osuđenih, kao i najmanje optužnica svega 9. Ako je svako ponešto dobio, pa da li je Tribunal pravdu delio po pravu ili politiici?

“Kroz presude Tribunala se mogu videti neki poltiički uticaju, ali ne onakav kakakv ga mi u regionu zamišljamo da jeste, da je neko odozgo naredio ovolko Srba, ovoliko oslobodite ovoliko osudite, već u oslobađajućoj presudi Anti Gotovini ili Momčilu Perišiću gdje je vijeće koristilo ili izmislilo pravni standard koji bi trebalo da ide u korist velikim silama koje su angažovane u ratovima u svijetu, posebno Americi”, naveo je Ivan Jovanović, stručnjak za međunarodno krivično pravo.

Za Tribunal se oduvijek govorilo da je američki, iako je to paradoks jer ta zemlja nije potpisnik međunarodnih ugovora kojima bi svoje vojnike isporučivala drugima ili međunarodnim sudovima. Ipak, Tribunal je osnovan na predlog jedne nama poznate Amerikanke Madlen Olbrajt. Odluke Tribunala su često izazivale pa u najmanju ruku čuđenje kod naroda kada bi oslobodio Nasera Orića, Ramuša Haradinaja ili Vojislava Šešelja.

“Imao je izuzetan uticaj što zahvaljujući njemu neki ljudi jesu osuđeni, posebno oni na vrhu, neke žrtve jesu dobile zadovoljenje, da nije bilo njega, nema šanse da bi pred domaćim sudovima neki generali, ili visoko rangirani oficiri ili političari odgovarali”, dodao je Jovanović.

Od velike trojke – Milošević, Tuđman, Izetbegović, samo je predsjednik Srbije odveden u Hag, suđeno mu je, ali je prije izricanja presude umro. Izetbegović i Tuđman su umrli ne dočekavši već pripremljene optužnice. Ipak, dok je Milošević u presudama Karadžiću i Mladiću praktično aboliran odgovornosti, Tuđman je označen kao nalogodavac.

Predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić ocijenio je da Tribunal niti je mogao niti je doprinio da proces pomirenja na Balkanu ide brže nego što ide.

Ljajić je za Prvu televiziju kazao da proces pomirenja kompleksan i veoma dalek, ali da treba da se govori o vraćanju međusobnog povjerenja potrebnog za slobodnu komunikaciju, kretanje ljudi, ekonomiju i kulturne veze koje se razvijaju.

„Istinsko pomirenje treba da se dogodi u glavama i srcima ljudi“, rekao je Ljajić, koji je i potpredsednik Vlade Srbije.

Prema njegovim riječima, Haški tribunal je posljedica činjenice da domaća pravosuđa nisu bila spremna i sposobna da sude počiniocima teških krivičnih djela.

Navodeći da je tokom rada tog suda bilo kontroverznih presuda, naročito onih oslobađajućih, Ljajić je rekao da Haški tribunal nije sudio svima koji su počinili ratne zločine.

„Nisu svi koji su trebalo da budu procesuirani – procesuirani, bez obzira na etničku pripadnost i nisu svi osuđeni“, rekao je Ljajić i dodao da je Haški tribunal pogrešio time što je u rezoluciji kojom je osnovan, u preambuli, zadao sebi zadatak da će dopriljeti procesu pomirenja, što svakako nije uspio da ostvari.

Govoreći o samoubistvu u sudnici Tribunala Slobodana Praljka, Ljajić je rekao da „jučerašnja odluka je bila samo vrh ledenog brega kada govorimo o lošim stvarima i manifestaciji nečega što nije smjelo nikako da se dogodi“.

„Da je to jedina loša legitimacija bilo bi dobro, ali bilo je još slučajeva u kojima se Hag nije ponašao kako je trebalo. Najveća zaostavština su njihove arhive“, kazao je Ljajić.

Šestorici čelnika tzv. Herceg-Bosne Haški tribunal je u srijedu izrekao konačnu presudu kojom su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora za zločine nad muslimanima tokom rata u BiH. Izricanje presude obilježio je incident poslije izricanja presude trećeoptuženom Slobodanu Praljku. Pošto mu je pročitana presuda Praljak je u sudnici popio otrov, a nekoliko sati kasnije je umro u bolnici.

Izvor: Agencije