Da li ste zavisni od drugih ljudi?

Teškoće u funkcionisanju, nisko samopouzdanje, potčinjavanje i tendencija dopuštanja drugima da preuzmu odgovornost umesto njih, opisuje zavisne osobe.

Govorimo o osobama koje su sklone ostajanju u odnosu u kojem se sa njima loše postupa iz straha da ne budu same. Grčevito se hvataju za drugog, čak i kada je odnos u kome su disfunkcionalan. Imaju teškoća da započnu nešto novo, kritika i neodobravanje ih lako pogodi, dok anksioznost i hroničan stres prati veći dio njihovog života.

Izbjegavanje konflikta po cijenu gubljenja identiteta najtipičniji je znak da je u pitanju zavisan tip ličnosti. Žive svoj život kroz druge i za druge, srećni su samo kada su i drugi srećni. U potpunosti se podčinjavaju željama onih koje vole, zanemarujući svoje potrebe i svoju ličnost.

Navedene karakteristike, međutim, često su vrlo poželjne u našoj kulturi. Podstiče se potreba da smo srećni samo kada su i drugi srećni, da se žrtvujemo za druge i dajemo im što više sebe. Međutim, da li je i u ovom slučaju važno pitanje granica, količine, i šta to još može da se krije iza ovog ponašanja.

Za tebe daću sve!

Zavisni tip ličnosti na površini zrači toplinom i druželjubivošću, ali ispod toga krije se ličnost koja vidi sebe kao bespomoćnu, sa strahom da preuzme bilo kakvu inicijativu. O njima neko uvijek mora da brine, moraju naći osobu koja će biti za to zadužena, a zauzvrat u njima ostaje submisivnost, potpuna potčinjenost.

Životne okolnosti nerijetko zahtijevaju od čoveka da se oslanja sam na sebe i malo je onih koji se mogu lagodno osjećati u takvim situacijama. Zavisne osobe, međutim, karakteriše panika u koju upadaju u takvim situacijama. Uznemirenost ih preplavljuje i ne nalaze načina da se nose sa situacijom bez druge osobe pored sebe.

Prepuštajući kontrolu nekom drugom, često guše partnere, a zauzvrat jačaju svoju ranjivost. Kako se ne bi našli u situaciji da ih neko ostavi, u potpunosti zadovoljavaju želje i potrebe drugih u svom životu. Organizuju život tako da izbjegnu svaku situaciju u kojoj bi morali da se založe za sebe. Ukoliko se odnos, pak, prekine, ostaju očajni u svojoj tuzi koja može dugo trajati, povlače se u sebe, razočarani. Ovaj tip ličnosti ne traži podršku samo u teškim situacijama, njima treba neko čak i za rutinske odluke.

Osnovne karakteristike zavisnog tipa ličnosti:

· teškoće u donošenju svakodnevnih odluka bez savjeta i ohrabrivanja drugih

· potreba da drugi preuzmu odgovornost za najveći dio odluka u njihovom životu

· nemogućnost iskazivanja neslaganja bilo koje vrste uslijed straha od gubitka podrške

· nemogućnost iskazivanja inicijative i samostalnog djelovanja, uslijed nedostatka samopouzdanja

· spremnost da se podčini i zadovolji druge čak i kada se ne osjeća prijatno radeći to

· izrazit osjećaj neprijatnosti i bespomoćnosti kada su sami, uslijed straha da neće moći da brinu o sebi

· kada se jedna veza završi odmah traže drugu kako bi se osigurala veza sa nekim i zaštita

· nerealističan strah i preokupiranost idejom kako će biti ostavljeni

Odnosi sa drugima ključni su za razumijevanje zavisnog tipa ličnosti.

Ovakav tip ličnosti, postaje izuzetno anksiozan u novim situacijama i odnosima, razdvojenost i granice u odnosu čine da se osjećaju preplavljano i neprijatno. S toga se javlja potreba da se potčine i izbjegnu svaki mogući konflikt i ispoljavanje agresije.

Skloni su da grade disfunkcionalnu bliskost u odnosima.

Pretjerana bliskost najčešće donosi više štete nego koristi. Nerijetko se u dugim vezama i brakovima, kod jednog partnera javlja osjećaj gubljenja sopstvenog identiteta kroz stopljenost sa partnerom, gubljenje granica, kada oba partnera isto misle i osjećaju, isto se ponašaju.

Treba naglasiti da je bliskost sa partnerom bitna i poželjna za izgradnju svake veze, međutim, ukoliko partneri gube individualnost i osjećaju se kao jedna osoba dovode u rizik svoj odnos, često bez svjesnosti o tome, bar na početku.

Sigurni znak da je neko u ovakvom odnosu je potpuno odsustvo konflikata i idila, koja je samo privid. Dobar odnos se ne ogleda u neprekidnoj harmoniji već podrazumjeva povremene razmirice. U prijateljstvu ili ljubavnim vezama, u kome postoji ovakva povezanost svako neslaganje može biti razlog prekida odnosa.

Kada dođe do ugrožavanja ovakvog odnosa javljaju se osjećanja krivice. Osoba se osjeća loše zato što je htjela nešto za sebe, a to nije bilo u skladu sa partnerovim željama. Sa druge strane, druga osoba se osjeća ljuto jer se o nju partner „ogriješio“. Osjeća se kao žrtva prema kojoj su se ponijeli nepravedno. Ona traži da se ,,prestupnik“ osjeća krivim za ono šta je uradio i da onda uloži ozbiljne napore kako bi ispravio stvari. Povrijeđena strana umije da bude neobjektivna i da ima nerealne zahtjeve. Javlja sa samosažaljenje, oplakuje sopstveni život i uporno postavlja pitanje kako je druga osoba mogla da bude tako bezosjećajna i da je toliko povrijedi. Da bi ojačala svoju poziciju, ona se pravi još više slabom, što izaziva opet povećan osjećaj krivice kod partnera i tako u krug.

Svoju potrebu da odgovornost prebaci na drugu osobu i jača disfinkcionalnu bliskost, zavisni tip ličnosti pravda, često nerealnim ocjenjivanjem druge strane: „ On/a je tako sposoban, snažan i vlada svakom situacijom“. Samim tim okruženje ovog tipa ličnosti čine osobe koje o njoj vode brigu u zamjenu za njenu potčinjenost. Ona zahtijeva da iznova bude u nešto uvjeravana umjesto da traži rješenje. Najčešći problem u ovakvim situacija je upravo to što se rijetko dešava da i jedna strana u odnosu primijeti koju je ulogu prihvatila.

Biti potreban nekome, biti mu podrška i „rame za plakanje“, a zauzvrat dobijati zahvalnost, u bilo kojoj vrsti odnosa, često je potrebno mnogima, međutim pitanje je da li se odnos zasniva samo na tome, da li je veza između dve osobe zasnovana samo na potrebi jedne strane da ne bude sama, a druge da nekome bude potrebna.

Kada su pod stresom, kada život zahtijeva nalaženje rješenja, zavisni tip ličnosti sklon je da preuzme tuđe mišljenje kao svoje. Na pitanje o problemu odgovori su „On/a misli da“.

Fokusiranost na druge, pasivnost, podrška i zaštita koja se očekuje iz okruženja su ključne riječi za razumjevanje odnosa koje grade. Skloni su da sve što čuju od drugih razumiju kao uputstva za ono šta treba da misle i osjećaju i kako treba da se ponašaju.

Pored toga, karakteriše ih određeni stepen lakovijernosti i naivnosti. Ulaženje u nove situacije bez nepovjerenja može pozitivno da utiče na njeno dalje pozitivno razvijanje. Međutim, određeni stepen kritičnosti je poželjan kako bi mogli da budemo svijesni situacije sa svih strana. Kod zavisnih osoba, ona gotovo potpuno izostaje.

Emotivnu težinu zavisne osobe osjećaju najviše kroz nemoć i osjećaj neadekvatnosti. Kako bi se sa tim izborili, biraju strategiju vezivanja za druge koja bi ih stalno uvjeravala u suprotno. Ovo je jedan od razloga zašto izbjegavaju takmičenja bilo koje vrste.

Zavisne osobe na prvi pogled djeluju veoma mirno i blago, podstiču topla osjećanja kroz ljupkost kojom zrače. To su one osobe koje najveći broj ljudi poželi da zagrli i poljubi bez jasnog razloga za to.

Kako se cijelog života uče strategijama izbjegavanja konflikta, vremenom postaju pravi majstori za razumijevanje istih. Rijetko će se naći u konfliktnoj situaciji na poslu. Ova vještina je poželjna, i mnogi koji je nemaju rade na njenom razvijanju. Međutim, kod zavisnih osoba razumijevanje i izbjegavanje konflikta nije u cilju razvoja zdravog odnosa, već u cilju razvoja zavisnosti i izbjegavanja ispoljavanja agresivnosti.

Postaviti novi životni cilj, strategiju dolaženja ka njemu, činjenje prvog koraka u manje poznato, najčešće, nije lak posao. Međutim, kada su u pitanju zavisne osobe, za njih je ovo gotovo nemoguće. Njihova „strategija“ je preuveličavanje svega potrebnog da se cilj ostvari. Čak i kada se upuste u nešto novo, zadatke će obavljati neodlučno, tako da se unaprijed osjećaju poraženo.

Posjeduju intimno ubjeđenje da ne žive prema očekivanjima i da su neadekvatni. Iskustvo ih je naučilo da je najbolje rješenje potčiniti se nekoj zaštitničkoj figuri koja će umjesto njih uvijek da se bori sa svim što život nosi. Autentična inicijativa konstantno nedostaje. Pokretačka energija uvijek dolazi od nekog drugog. Ostavljaju utisak nesposobnosti za djelovanje van ličnih, uskih okvira.

Izvor: B92