Zašto djeca lažu i kako reagovati?

Nema roditelja koji se nije neprijatno osjetio kada ga je dijete prvi put slagalo ili kad je od nekoga čuo da se njegovo mezimče služi lažima.

A kako i ne bi, kad se od djece ne očekuje takvo ponašanje! A zašto nas djeca lažu i kako postupiti kad se s tim suočimo, pitali smo Aleksandru Jovanović Mađar, doktora psiholoških nauka iz Centra za podsticanje razvoja djeteta, gdje se na kursevima porodične edukacije uče vještine ispravne komunikacije s djecom.

Za početak, kaže ona, nije isto kada laže malo dijete i kada se lažima služi tinejdžer.

“Trogodišnjak koji je flomasterom išarao zid gledaće vas pravo u oči i ponavljati „nisam ja“, i pritom vas neće lagati jer u tom uzrastu dijete ne razumije pojam laži. Ono nije u stanju da kuje podmukle planove kako bi nas dovelo u zabludu samo da bi imalo od toga neku korist. Dijete ovog uzrasta nema dovoljno razvijeno logičko mišljenje da bi moglo da osmisli plan prevare, ono govori samo ono što vidi”, objašnjava sagovornica i dodaje da smišljeno laganje, ono laganje sa planom, dolazi kasnije.

LAGANJEM PRIVLAČE VAŠU PAŽNJU

Roditeljima koji se suoče sa lažima tako malog djeteta ona savjetuje da mu ne govore „lažove mali“ ili „ako me sada tako lažeš, šta će tek biti kasnije“, jer tako zapravo dijete programiramo za laganje u budućnosti. Takođe, dijete ne treba kriviti kada ne kaže šta se stvarno dogodilo jer ono događaj tumači na svoj način, koji se ne tretira kao laž.

”Nikad ne ispitujte prekomjerno i detaljno šta se i kako se nešto dogodilo, jer nema svako dijete na tom uzrastu dovoljno razvijen rječnik kojim može da objasni šta se stvarno desilo”, kaže Aleksandra Jovanović Mađar.

U predškolskom uzrastu laž se, objašnjava Aleksandra Jovanović Mađar, tretira kao maštanje, a ne kao smišljena prevara. Tako, recimo, ako dijete kaže drugarima da se ono vozilo avionom ili čak i podmornicom, njegovu priču ne treba tumačiti kao laž, već kao znak da dijete razvija magijsko mišljenje i da je orijentisano ka moći, pa zato bira moćne stvari kao što su avion i podmornica.

”Međutim, ukoliko dijete predškolskog uzrasta nastavi da govori neistinu, onda to može biti pokazatelj da mu roditelji ne poklanjaju dovoljno pažnje. U svrhu skretanja pažnje na sebe ono može da upotrebi i krađu. Pretjerivanjem sa maštom ili krađom ono pokušava da pridobije pažnju koju inače ne dobija pošto su roditelji zauzeti poslom i zaokupljeni životnim brigama”, kaže Aleksandra Jovanović Mađar.

VRIJEĐANJE PODSTIČE LAGANJE

Kada dijete u adolescentnom uzrastu laže i odbije da posluša, roditelji najčešće nazivaju dijete lažovom, viču na njega, prijete da će mu zabraniti izlazak ili pak popuštaju govoreći: „samo si meovaj put slagao, ali više nećeš moći.“

Nijedan od ova dva načina nije ispravan, kaže sagovornica, zato što su zabrane i prijetnje odraz negakacijskih stilova se povezivanju djeteta i roditelja. Povezivanje u adolescentnoj dobi je jedna od najjačih potreba, a roditelji koji su čvrsto povezani sa svojim djetetom imaju izgrađen odnos povjerenja u kojem su laži veoma rijetke.

KAD SE LAŽI IPAK DOGODE

Kada se laži ipak dese, veoma je važno kako će roditelj reagovati.

“Dobro je izbjegavati generalizovane izjave. Na primjer, kad god adolescent čuje kako mu govorite „nikada mi ne govoriš istinu“ ili „stalno me lažeš“, u njegovom umu počinju brzo da se selektuju one situacije u kojima je to radio i on počinje odmah da ih nabraja kako bi vam se suprotstavio. Zato je korisnije reći „juče si prećutao da mi kažeš“ ili „juče mi nisi sve rekao“, savjetuje sagovornica i navodi da nije svejedno ni kako će roditelj početi rečenicu kada se obraća tinejdžeru koji ga je slagao.

Bolje je da rečenicu počne sa „ja“ nego sa „ti“ jer na svako „ti“ dijete može burno da odreaguje. Na primjer, umjesto da kaže „ti si lažljiv, drzak“ bolje je da izgovori „razočarana sam kada mi ne govoriš istinu“.

Izvor: Blic