Aleksandar Špirić je novi sekretar Ambasade BiH u Beogradu

Aleksandra Špirića afere prate još iz vremena studiranja na banjalučkom ekonomskom fakultetu. Osim po skromnom, studentskom, bijelom Audi A8, u Banjaluci je poznat i kao student koji je zapečatio sudbine pojedinih predavača, uz pomoć profesora i dekana lojalnih vladajućem SNSD-u. 

Nakon što je završena mukotrpna borba oko preraspodjele pozicija unutar Savjeta ministara i nakon što je Milorad Dodik aminovao Zlatku Lagumdžiji fotelju ministra finansija, a ovaj Nikoli Špiriću ključeve od državnog budžeta, činilo se da je pijaca zatvorena, a trgovina završena.

Aleksandrova karijera

Kamo sreće. Trgovalo se i nakon toga. Nikola Špirić uspio je da dobije još jedno mjesto, doduše ne za sebe, već za svog sina Aleksandra kojeg je smjestio u Ambasadu Bosne i Hercegovine u Beogradu. Tako je Aleksandar Špirić, sin ministra finansija i nekadašnjeg predsjedavajućeg Savjeta ministara Nikole, postao je prvi sekretar bosanskohercegovačke diplomatske misije u Srbiji. Sa dvadeset i nešto godina.

Prije nego što je postao diplomata, moć i uticaj svog oca, (tada predsjedavajućeg), mladi Špirić je iskoristio da bi dobio posao u Obavještajnoj bezbjednosnoj agenciji u Banjaluci iako, prema tvrdnjama pojedinih obavještajaca iz iste kancelarije, za taj posao nije bio baš u potpunosti kvalifikovan.

Nikola Špirić, prema podacima iz imovinskog kartona, ima stan u Beogradu, pa diplomatska misija BiH bar neće plaćati smještaj mladom diplomati. Nije poznato da li je ušteda za troškove smještaja u ministarstvu inostranih poslova jedan od razloga što je mladi Špirić dobio posao. To nismo uspjeli provjeriti ni u ambasadi u Beogradu, jer se na brojeve, objavljene kao zvanične na sajtu ambasade, u vrijeme kada smo zvali (a bio je radni dan), niko nije javljao.

To je normalna pojava u vladajućem režimu, nije on jedini… Pa Dodikova kćerka je šef kabineta Željke Cvijanović, zet Nebojše Radmanovića mu je savjetnik za vanjsku politiku u Predsjedništvu, šta tu ima novo, pita, bez pretjeranog iznenađenja zbog novog posla mladog Špirića, lider Demokratske partije i poslanik u skupštini Dragan Čavić.

Iznenađen nije, (iako je informaciju čuo od Žurnala), ni Zoran Đerić, poslanik PDP-a. Očigledno je da se ovdje radi o najvulgarnijem obliku nepotizma u RS i to pokazuje kako aktuelna vlast, predvođena SNSD-om, na nivou Republike Srpske i BiH vodi kadrovsku politiku. I Vlada RS i institucije BiH su prepune sinova i kćeri, majki, rodbine…Tako da mogu slobodno da kažem da ove vlasti ne predstavljaju RS ni BiH, već su postale familijarne i predstavljaju svoje tajkunske porodice, kaže Đerić.

Protiv ovakvih dešavanja u Republici Srpskoj nedavno su se pobunili studenti iz Unije studenata. Iako, sasvim razumljivo, nisu imenovali nikoga, jasno su stavili do znanja da je njima „preko glave sinova političkih moćnika koji ekspresno završavaju fakultete i dobijaju vrhunske poslove“. Premda kao studenti nisu bili ni blizu najboljima, moćni roditelji u vlasti ili bliski vlasti kupovali su im automobile od po 200 000 maraka, pa čak i više. Zanimljivo, te iste roditelje, političare, u RS još niko ne tjera da opravdaju novac kojim su bijesna vozila i mnoge druge nekretnine pokupovali.

Kako je Aca studirao

Aleksandra Špirića afere prate još iz vremena studiranja na banjalučkom ekonomskom fakultetu. Osim po skromnom, studentskom, bijelom Audi A8, u Banjaluci je poznat i kao student koji je zapečatio sudbine pojedinih predavača, uz pomoć profesora i dekana lojalnih vladajućem SNSD-u.

Strahovit psihički pritisak, zato što na matematici nije htio da pusti Špirićevog sina, vršen je na profesora Ratka Karavarušića. Prema profesorovom priznanju, od njega je traženo da bude blagonaklon prema studentu Špiriću, što je on odbio. Kazna je brzo uslijedila, otkaz nakon trideset godina rada i premještanje na drugi fakultet.

Dekan Ekonomskog fakulteta kasnije se pred medijima i javnosti „kleo“ kako je profesor smijenjen zbog sveopšte loše prolaznosti na njegovom predmetu, a ne zbog sina Nikole Špirića iako su i studenti te 2007. tvrdili suprotno. Profesor Ratko Karavarušić više nije među živima, a slučaj je gotovo pa zaboravljen.

Dekan Novak Kondić, prema našim saznanjima, od još jednog profesora je tražio da pusti Špirićevog sina, „jer će fakultet od Vlade dobiti donaciju za nadogradnju i obnovu zgrade fakulteta“.

Iako su ove priče, a ova je samo jedna u nizu, u Banjaluci poznate i pticama na granama, niko ne reaguje. Reagujući na pobunu studenata, ministar prosvjete Anton Kasipović je obećao da će sve da ispita. Koliko će smjeti da „čačka“, to je već neka druga priča.

Izvor: žurnal.info