Cijela vojna jedinica se može naoružati preko interneta

Pištolji, puške, snajperi i druge vrste naoružanja, te pancir prsluci i druga oprema mogu se naći putem oglasa na internetu, a ponuda je tako raznovrsna da bi se njome mogla opremiti i vojna jedinica.

Da do takve opreme često dolaze i oni u vodama kriminala potvrdio je slučaj Amela Sejfovića, koji je nedavno pobjegao iz sarajevskog zatvora, pa je uhvaćen, a na njegovom suđenju je navedeno da je kupio dva pancirna prsluka od Ajdina T., koje je koristio za pljačku Raiffeisen banke na Ilidži.

Sudu je priložena i foto-dokumentacija pisane prepiske putem portala Olx.ba. “Nezavisne” su se nakon toga dale u istraživanje koliko je lako doći do naoružanja i druge vojne opreme u BiH, a rezultat je i više nego zabrinjavajući.

Kratkim pretragom oglasa na internetu došli smo do pancir košulja, kojih je u ponudi bilo pedesetak. Proizvođači su razni – od američke vojske do SWAT taktičkih pancira, te diplomatskih pancir košulja.

Cijene ove vrste zaštite se kreću od 100 do 500 KM, a transakcija u većini slučajeva, kako su naveli prodavci, ide ličnom primopredajom. Kada su u pitanju puške, u ponudi je skoro pa sve: karabini, snajperi, automatske i poluautomatske puške, papovke, sačmarice i razni pištolji.

Na prodaju je i zastava M76, popularni pasp, poluautomatski snajper. U ponudi su i revolveri, najčešće razorni magnumi 357 i taurusi, za čije nošenje, pa čak i posjedovanje dozvolu mogu da dobiju samo službena lica zbog toga što prilikom pucanja ne izbacuju čahure koje mogu biti krucijalan dokaz prilikom izvršenja zločina.

I optika za puške, koja iskusnom strijelcu daje mogućnost pogotka i na 300 metara, takođe je nadohvat ruke. Posebno zabrinjavajuće je to što veliki broj prodavaca navodi kako prilikom prodaje nije potrebno imati dozvolu za oružje tog kalibra. Isto tako lako se može doći i do “bubica”, raznih prislušnih uređaja, čak i onih u obliku stik uređaja.

Nadležni iz redova policije su ranije izjavljivali da ne postoji zakon koji tretira kontrolu sadržaja u oglasima, te je problem kako to kontrolisati.

Predrag Ćeranić, stručnjak za bezbjednosna pitanja, međutim kaže da dostupnost oružja ne treba puno da brine, već je veća zabrinutost od fabrikovanja i guranja u prvi plan ubistava, pokolja i drugih negativnih vijesti, što je ilustrovano objasnio kroz primjer.

“U Americi možete bez problema da kupite šta god želite od oružja. Kada su vršena istraživanja zašto je toliko visok stepen ubistava kod njih u odnosu na druge zemlje, prva teza je bila upravo dostupnost naoružanja. Ipak, vrlo brzo je odbačena jer u susjednoj Kanadi isto možete kupiti oružje, ali stopa ubistava nije ni približna. Daljim istraživanjem se došlo do zaključka da je proizvodnja vijesti na određen način upravo to što doprinosi stopi ubistava. Treba da se zabrinemo kad vidimo da su ubistva u većini slučajeva u udarnom terminu i na naslovnim stranama kod nas”, kazao je Ćeranić.

Izvor: Nezavisne / Autor: Nikola Vidačković