Ispovijest beskućnika kojeg su nožem izboli desetogodišnjaci

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 28. 8. 2017

“Htjeli su da mi uzmu 22 dinara, ali im nisam dao i onda su me napali”, priča Nenad P. (51), koga je prekjuče dječak (10) isjekao po ruci na klupi u Cetinjskoj ulici.

Nenad P. priča da je spavao na klupi kada su mu prišli djevojčica (9) i dječak (10) i probudili ga dok su pokušavali da ga odžepare.

“Nisam htio da im dam novac. Prvo je djevojčica izvukla nož i htjela da me ubode, a onda joj je dječak oteo nož i napao me. Htio je da me ubode u stomak, ali sam se zaštitio rukom. Da nisam to uradio, sigurno bi me ubio. Ubo me je u lijevu podlakticu do kosti i povukao. Presjekao mi je venu i krv je počela da šiklja, a on se uplašio, bacio nož i oboje su pobjegli. Sreća, pa su dva momka iz obližnjeg lokala odmah dotrčala i zaustavila krvarenje prije nego što je došla Hitna pomoć” – kaže Nenad i pokazuje ranu dugu pet centimetara sa sedam kopči.

Nakon što mu je rana ušivena i zavijena u Urgentnom centru, Nenad se vratio da ulicu, gdje živi posljednje tri i po godine. Odmah je otišao do lokala da se zahvali na pomoći konobaru i majstoru koji su mu pomogli.

“Radio sam kada je u bar utrčao jedan mladić i rekao mi da je napolju ranjen čovjek. Radnik koji je ovdje postavljao pločice i ja smo izašli i vidjeli čovjeka kako sjedi na klupi i drži ruku iz koje je izbijao mlaz krvi. Uzeo sam prvo što sam našao da zaustavim krvarenje, jednu crnu vreću, a majstor je donio stolnjak koji smo isjekli i vezali čovjeku ruku”,  priča A. A. (33), konobar.

U roku od pet minuta, kaže, došla su četiri automobila policije i Hitna pomoć. Obojica tvrde da je sreća da se napad nije dogodio u nekom parku uveče, gdje nema ljudi. Nenad kaže i da napadače ne poznaje lično, ali da ih je često viđao kako prose u Skadarliji.

U MUP-u je juče rečeno da maloljetni napadači nisu uhvaćeni.

“Rekao sam policiji da ne diraju dječaka. Teško je kada čovjek mora na ovakav način da se snalazi za život. Imao sam dva kamiona, kuću, vikendicu i sve sam izgubio i ostao na ulici. Ostavio sam suprugu i tri sina i došao da živim ovdje kao skadarlijski klošar. Sramota me je što ne mogu svojoj djeci da pružim normalan život”, priča Nenad P. kojem se na pantalonama i patikama još poznaju tragovi krvi od napada.

“Bio sam na ratištima, ali ovo nisam doživio” Nenad P. priča da je porijeklom iz Sarajeva, da je bio na ratištima devedesetih godina, a da je u Beograd došao prije 23 godine.

Ovako nešto, kaže, nikada nije doživio.

“Moj rodni grad je poklonio “Sarajevsku česmu” Beogradu i zato što me podsejća na Baščaršiju često sam tu, a zamalo da me ovdje da ubiju. Imao sam težak život, prošao sito i rešeto i doživio da me deca napadnu nožem. Sada me je strah da spavam na klupi jer se bojim da će me ponovo napasti”,  dodaje Nenad P.

Izvor: Blic/Suzana Luković

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?