Studenti i nezaposleni teško nalaze privremene poslove u RS

Ponuda sezonskih poslova u RS je sve manja u odnosu na prethodne godine, dok potražnja znatno raste jer upravo tokom ljeta nezaposleni, studenti i đaci traže radno mjesto kako bi zaradili nešto novca.

“Nije ni izdaleka kao prije, nudi se manje poslova, a i oni poslodavci koji traže radnike nude male dnevnice. A iz godine u godinu se sve više studenata prijavljuje i traži poslove. Očekujemo da će poslodavci potraživati radnike s početkom prerade voća i povrća”, kaže Ivo Turkeš, direktor Omladinske zadruge KAB iz Banjaluke.

Ističe da se pojavio i novi trend da ozbiljne firme i druga pravna lica traže u Zadruzi kvalifikovane radnike radi zapošljavanja na duži period.

Prema riječima Ratka Savića, predsjednika Unije studenata RS, ovo je jedan od načina da studenti tokom ljeta zarade za džeparac.

“Bilo bi dobro kad bi takvi poslovi bili stimulisani od strane poslodavaca s povlasticama u vidu doprinosa i poreza, kao i olakšica u smislu rješavanja pravne regulative – da to ne bude ugovor o djelu ni o radu, već specifičan ugovor o radnom odnosu, tj. studentski ugovor o privremenom i povremenom radu”, smatra Savić.

Dok u posljednje vrijeme u Republici Srpskoj nema dovoljno sezonskog posla, u susjednim zemljama tokom ljeta posla ima uglavnom kod ugostitelja i zato veliki broj sezonaca odlazi na rad u Hrvatsku i Crnu Goru.

“Studenti najčešće odlaze u primorje, gdje pronalaze poslove u kafićima, restoranima, hotelima i prodavnicama, dok kod nas teže pronalaze ozbiljnije ponude sezonskih poslova”, kaže Savić.

S druge strane, Mirko Subotić, predsjednik Udruženja proizvođača malina i jagodičastog voća “Ilda” Gradiška, tvrdi da je odaziv radnika loš.

“Prilično je teško pronaći radnike jer većina sezonaca već godinama radi kod istih proizvođača, tako da je novima u ovom poslu problem pronaći slobodne i zainteresovane radnike. Problem predstavljaju i visoke temperature, pa i kad pronađete radnike – oni se brzo zasite”, navodi Subotić, dodajući da se uslovi razlikuju od proizvođača do proizvođača.

Pojedini plaćaju po učinku, jedna KM po kilogramu, dok se drugi odlučuju plaćati po satnici – tri KM po satu.

Izvor: Nezavisne