Pitali smo stručnjake: Da li su vakcine bezbjedne za našu djecu?!

Nekada je vakcinacija djeteta bila rutinska aktivnost, a danas je prati bezbroj pitanja i nedoumica: Da li je vakcinacija bezbjedna? Koje su moguće posljedice? Ma da li da uopšte vakcinišem svoje dijete? Pokušali smo da potražimo odgovore od stručnjaka…

Rumunija se od septembra mjeseca prošle godine suočava sa epidemijom morbila, od koje je preminulo 17 djece, a nekoliko hiljada osoba je oboljelo. Ministarstvo je saopštilo da je tip virusa sličan onima iz Italije i Mađarske, ali nije moglo da potvrdi da li je u pitanju isti virus.

Nije se slučajno dogodila epidemija morbila i u Republici Srpskoj koja je trajala od maja 2014. do marta mjeseca 2015. godine, kada je u više od 15 opština nekoliko hiljada osoba oboljelo od ove virusne infekcije. Uzroci su jednostavni – nevakcinisanje ili nepotpuna vakcinacija.

Ovaj, ako ne i teži scenario, prijeti da se ponovi – poražavajući podaci govore da djeca kod nas nikada nisu bila manje vakcinisana sa MRP vakcinom, odnosno vakcinom protiv morbila, rubeole i parotitisa. Obuhvat vakcinom u Republici Srpskoj iznosi 75 odsto, što je najniži evidentiran podatak ikada. Brojke svjedoče i da u Banjaluci svako drugo dijete nije vakcinisano sa MRP vakcinom.

„U Republici Srpskoj imamo obaveznu vakcinaciju protiv deset zaraznih bolesti, koje su veoma teške, javljaju se masovno kada se ne vakcinišemo ili izazivaju teške posljedice kod oboljelih.  Naglasila bih da druge zemlje, zemlje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država vakcinišu djecu protiv mnogo većeg broja bolesti, dakle, naš kalendar nije obiman i podrazumijeva samo vakcinaciju protiv osnovnih bolesti“ kazala je dr Jela Aćimović, specijalista epidemiologije u JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske.

Roditelji se obično pitaju: „ Zašto ljekar ne želi da potpiše saglasnost u vidu garancije da vakcina ne može da naškodi?!”, ali odgovor leži u činjenici da rizik uvijek postoji, ne samo kada je o vakcinaciji riječ, već pri bilo kojoj drugoj medicinskoj intervenciji (npr. konzumiranje antibiotika, epiduralna analgezija,..). Dr Aćimović kaže da se taj rizik, odnosno nuspojava ogleda u blagom kožnom otoku na tretiranom dijelu ili blago povišena temperatura, ali sa odlaskom teških bolesti, postali smo nestrpljivi i više ne tolerišemo ni blage simptome.

„Ja sam veliki pristalica vakcina jer su zahvaljujući njoj brojne bolesti, poput tetanusa, difterije, i velikog kašlja suštinski postale jako rijetke; mislim da postoje nuspojave, ali ukoliko vi blagovremeno pregledate dijete, što je i obaveza kod nas prije vakcine i vidite da nema nikakvih kontraindikacija, nema razloga za strah. Uvijek, ako je dijete bolesno, bolje je odgoditi vakcinaciju za neko vrijeme, a kod nas je dosta organizovana ta služba“, rekao nam je mr dr Branislav Lolić, specijalista pedijatrije.

Otkud sumnja u vakcinu?

Kada se govori o vakcinaciji, najveća sumnja je usmjerena ka MRP vakcini, vakcini protiv morbila, rubeole i parotitisa koja se daje djetetu oko prve godine života, a za koju se pojavio strah da utiče na pojavu autizma. Ta priča potiče iz Velike Britanije, kada je prije deceniju  jedan ljekar istraživao i utvrdio vezu između sporne vakcine i autizma. On je, kako se navodi, vršio istraživanje nad dvanaestero djece što je izazvalo snažne reakcije u naučnom i društvenom svijetu uopšte. Nakon toga, urađene su brojne, obimnije studije koje su u potpunosti opovrgle prethodne tvrdnje koje su zatim u potpunosti povučene, ali prekasno.

“Nigdje nije dokazana direktna veza. Lično islim da, ako i ima nekih slučajeva kada se pojavio autizam, da se tu ipak radi o nečem prikrivenom što nije prepoznato, u smislu da nemamo dovoljno dobru dijagnostiku i ne prepoznamo na vrijeme bolest, pa se ona spletom nekih koincidirajućih faktora manifestuje. Autizam je teška dijagnoza, ali kada generalno postavljate priču, kao što mi u medicini posmatramo štetu s jedne i sa druge strane korist  koju dobijamo od neke intervencije, korist je daleko veća od potencijalnih problema koji se mogu spriječiti velikim oprezom, dobrom organizacijom i pravilnim indikovanjem vakcinacije i provođenjem strogih mjera za nevakcinisanje kod onih kod kojih postoje kontraindikacije”, objašnjava dr Lolić.

Prema riječima dr Aćimović, autizam ne nastaje kao posljedica vakcinacije i u tom smislu, naša su djeca bezbjedna.

„Vakcine u Republici Srpskoj su izuzetno kvalitetne i potpuno su jednake kao i vakcine koje se daju u zemljama Evropske unije, jer kupujemo vakcine od proizvođača koji su renomirani svjetski proizvođači koji snabdijevaju sve ostale evropske zemlje. Dakle, vakcine su kontrolisane i u zemlji proizvošača, a i u našoj zemlji. Za kontrolu je uglavnom zadužena agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH. Znači, kvalitetne su, jednake kao i u svim drugim zemljama, kontrolisane su, a Institut za javno zdravstvo Republike Srpske zadužen je za čuvanje, za distribuciju jer se vakcine moraju čuvati posebnim režimom hladnog lanca da bi održale svoju efikasnost i svoj kvalitet, taj segment kontroliše Institut za javno zdravstvo RS dok vakcine ne dođu u zdravstvene ustanove gdje se primjenjuje, a tamo su za taj dio nadležne te ustanove, a osobe koje primjenjuju vakcinu su posebno edukovane i imaju sertifikat od Instituta za javno zdravstvo RS “, objasnila je dr Aćimović čitav vakcioni proces.

Društvene mreže

Roditelji su, jednostavno konfuzni. A kako i ne bi bili kada na društvenim mrežama svako izražava svoj stav, svoju bojazan, svoju nesigurnost. Tako danas imamo podjeljene grupe: Jedni su protiv vakcinacije i odbijaju da vakcinišu svoju djecu, drugi je u potpunosti podržavaju, a treći vakcinišu djecu, ali strijepeći da li će uslijediti neka posljedica. S jedne strane, imamo roditelje koji nisu dovoljni edukovani o posljedicama nevakcinisanja i mnoštvo informacija, sa druge strane, a koji nisu stručni.

Zanimljivo je da smo, kreirajući ovu priču, teško dospjeli do nekoliko roditelja koji su pristali da ovako, javno, iznesu svoj stav:

“Podržavam vakcinaciju, ali mislim da svako treba da odluči šta je najbolje za njega i njegovo dijete. Postoji dosta razloga za zabrinutost. Ako nam dolazi Nutela, treća klasa, zašto ne bi i vakcine bile nekvalitetnije. Znam porodice koje su se suočile sa posljedicama vakcinacije, ali isto tako znam dosta njih koji su vakcinisali svoju djecu i nisu imali nikakve posljedice. Stvar je individualna i nemaju sva djeca isti imunitet, a po mom mišljenju, ne posvećuje se dovoljno pažnje ispitivanju djece prije vakcinacije. Zato se i dešavaju nuspojave, jer ne reaguju sva djeca isto”, stav je jednog roditelja.

“Moj sin je primio petovalentnu vakcinu u Zagrebu, jer generalno nisam za trovaletne koje se daju ovdje. MRP nisam dala i to je moja odluka, jednostavno čekam da progovori,, da napuni dvije godine”, stav je druge Banjalučanke.

Nezvanično!

Zanimljivo je da gotovo niko od stručnjaka nije želio da govori na ovu temu. Razlog je kako kažu, “osjetljiva tema i što iznošenjem javnog stava mogu da ugroze svoj posao”. Na našu molbu da nam objasne o čemu se zapravo radi, nekoliko pedijatara nam je priznalo da ukoliko nekog roditelja savjetuju da vakciniše svoje dijete, on odmah promijeni pedijatrijsku ustanovu. Zbog toga nam nezvanično priznaju da jesu za vakcinaciju i da su oni prvi vakcinisali svoju djecu, ali da se sve više stručnjaka priklanja neutralnom stavu s ciljem očuvanja posla. Mnogi od ovih sagovornika su nam kazali da nismo ni svjesni kakve nam sve posljedice prijete, uzrokovane nevakcinacijom.

Iz Agencije za lijekove Bih potvrdili su nam da je kvalitet svih vakcina u legalnim tokovima provjeren i potvrđen od strane Kontrolne laboratorije i u tom smislu nema razloga za sumnju. Prema riječima dr Aćimović, vakcinacija je postala žrtva svog vlastitog uspjeha. Zahvaljujući njoj postigli smo da se više ne susrećemo sa teškim bolestima, ali smo sada na pragu njihovog povratka, počevši od morbila koje mogu da dovedu do upale pluća, upale mozga, sljepila ili smrtnog ishoda.

Dr Ranko Rajović, jedan od najpoznatijih stručnjaka za razvoj inteligencije kod djece, internista iz Novog Sada i jedan od osnivača NTC programskog učenja često upozorava roditelje da se bave svojom djecom. Prema njegovim riječima, prezaštićenost je dovela do toga da danas imamo sve više djece sa motoričkim i komunikacionim poteškoćama, a razvojni poremećaji su, kako navodi, stečeni u periodu od rođenja do četvrte, pete godine života. Uvijek naglašava kako se naša djeca ne kreću, ne skaču, ne provode vrijeme napolju što je  neophdno za razvoj moždanih sinapsi (one koje se ne razviju – odumiru)  već, nažalost, vrijeme provode ispred TV-a ili nekog drugog tehnološkog uređaja.

Izvor: Banjalučanke.com