Dok se jedni časte kavijarom, drugi prebiraju po kontejnerima!

Iako je BiH čak do daleke Afrike postala poznata kao jedna od najsiromašnijih država svijeta, i ona može da se pohvali slojem koji živi na izuzetno visokoj nozi!

To, između ostalog, potvrđuju i podaci o uvozu luksuzne hrane koja i u najrazvijenijim evropskim i svjetskim prestonicama predstavlja luksuz “par ekselans”.

Tako smo, prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, lane uvezli nekoliko desetina miliona KM kavijara, viskija, skupocjenih vina, lososa, jastoga, egzotičnih orašastih plodova, te raznih drugih gastronomskih poslalstica.

Na vina smo tokom prošle godine skršili 27,5 miliona, a na viski 4,5 miliona KM. Kokosovih i brazilskih oraha, te ostalih orašastih plodova pojeli smo 13 miliona, a egzotičnog voća 5,4 miliona KM.

Volimo nakit i parfeme

Lane je u BiH uvezeno 62 404 automobila, vrijednosti 697,5 miliona KM, a najskuplje uvezeno vozilo bio je mercedes koji je koštao 235 188 KM.

I dok se “običan” svijet premišlja da li će za ručak kupiti 300 ili 400 grama jeftine piletine, i to svaki drugi ili treći dan, oni koje kriza očigledno nije ni okrznula prošle godine su sebe počastili uvezenim  nakitom od zlata i draguljima vrijednim 6,4 miliona KM, satovima koji su koštali 8,1 milion, te parfemima ukupne vrijednosti skoro 600 000 KM.

To praktično znači da smo na nakit lane potrošili oko 5 500 prosječnih plata, a na parfeme 1 700 prosječnih penzija.
Nismo bili gadljivi ni na dimljenu ribu koju smo platili 1,6 miliona, kao ni na losos koji nas je košta oko pola miliona KM.

U pomenutom periodu, uvezli smo jastoga, rakova, škampi i kozica ukupne vrijednosti dva miliona, a dagnji, sipe, hobotnica, lignji oko pet miliona KM, kao i 200 kilograma kavijara i zamjene za kavijar.

Dakle, dok polovina građana bukvalno živi na ivici gladi, a mnogi preživljavaju zahvaljujući obrocima iz javnih kuhinja ili komadu hljeba pronađenom u kontejneru, u BiH ima i onih koji na dobar zalogaj ili kapljicu troše pravo bogatstvo.

S druge strane, među onima koji su za kavijar, jastoge ili losos samo čuli, jeste dobar dio korpusa od oko 520 000 nezaposlenih, 200 000 radnika koji mjesečno dirinče za minimalac, otprilike toliko penzionera koji preživljavaju sa nepunih 350 KM.

Svi oni uglavnom tamane hljeb i makarone, dok meso, mliječne proizvode, voće i povrće uglavnom samo sanjaju. To potvrđuju i istraživanja renomiranih svjetskih organizacija i institucija, prema kojima stanovnik BiH u prosjeku godišnje potroši tri puta više hljeba, a tri puta manje mesa od građanina EU.

Ako se i požele nekog mesnog obroka, vežina nema izbora nego da jede prerađevine koje su, zbog katastrofalnog kvaliteta, jeftinije čak i od pseće hrane. Zbog bijede zatvaraju oči pred činjenicom da su te namirnice pune otpadaka za koje Evropljani smatraju da ih je grehota davati i životinjama?!

Ma koliko nevjerovatno zvučalo, ovaj otpad je pusti san za najmanje 30 000 nesrećnika koji bi teško preživjeli da im nije besplatnog obroka u nekoj od javnih kuhinja.

Međutim, naspram prave armije onih koji žive od danas do sutra, liježući u krevet bez večere, a budeći se u neizvjesnosti da li će imati doručak ili ručak, u BiH je oko 100 multimilionera, te 525 milionera, koji na računima u bankama imaju po milion KM i više.

Među onima koji – a da ne pitaju za cijenu, sebi mogu da priušte sve božje milosti, pa tako i najkvalitetniju hranu i pića, jesu i sretnici koji mjesečno zarađuju i do 80 000 KM, kao i ljudi koji od iznajmljivanja nekretnina godišnje znaju da inkasiraju i po nekoliko miliona KM.

Ipak, onih koji jedva krpe kraj s krajem je nebrojeno puta više, zbog čega ne čudi što je BiH godinama zaredom na samom začelju listi koje se bave ocjenom životnog standarda ljudi u svijetu.

To je nedavno potvrdilo i istraživanje UNDP-a za 2016. godinu, prema kojem svaki šesti stanovnik BiH živi sa tri do pet KM dnevno. Svaki od njih u krevet liježe gladan, jer mu, ma koliko stezao kaiš, nikako ne može da pretekne za kakvu-takvu večeru.

U udruženjima potrošača kažu da je kupovina luksuzne i nadasve preskupe hrane privilegija malog broja građana, koji i u vremenima dok desetine hiljada građana preživljava zahvaljujući besplatnom obroku u javnoj kuhinji, žive kao “bubreg u loju”.

“Žalosno je da u BiH, gdje svaki šesti stanovnik zaspi gladan, jedan sloj potroši desetine miliona na namirnice koje su i u razvijenijim evropskim državama pravi luksuz. Ipak, tu se malo šta može popraviti. Oni koji su bogati biće to i u budućnosti, dok siromašni tonu sve dublje, mukotrpno radeći da obezbijede samo ono najosnovnije za preživljavanje “– ističu u ovim udruženjima.

Izvor: Srpskacafe