Šta znače skraćenice na etiketama prehrambenih proizvoda?

Svakodnevno kupujemo proizvode koji su nam predstavljeni kao svježi, prirodni, pa čak i domaći.

Ako pogledamo deklaracije na proizvodima, na njima ćemo pronaći nepoznate skraćenice i neobične nazive za koje mnogi ne znaju šta znače.

Kako bismo otkrili njihovu svrhu i značenje, kontaktirali smo Agenciju za sigurnost hrane BiH, gdje su za Radiosarajevo.ba istaknuli da je, gledano kroz istoriju, regulisanje upotrebe i označavanja prehrambenih aditiva bilo predmet početne faze harmonizacije još u Europskoj ekonomskoj zajednici (EEZ), jer se pokazalo da razlike u nacionalnim propisima zemalja članica predstavljaju prepreku trgovini.

Tada je usvojen sistem E brojeva za označavanje aditiva u hrani, što je bila alternativa označavanju aditiva specifičnim nazivima, koji su često dugačke i kompleksne hemijske strukture. Kroz usklađivanje zakonodavstva Bosne i Hercegovine s pravnom stečevinom EU u procesu EU integracija, Bosna i Hercegovina je, kao i sve ostale zemlje, preuzela ovu praksu.

“Na početku je veoma značajno istaknuti da je upotreba aditiva strogo regulisana propisima o hrani, koje je na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH u saradnji s nadležnim organima entiteta i Brčko distrikta BiH donijelo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Dakle, lista dozvoljenih aditiva, proizvodnja, promet, kakvoća (čistoća), ograničenje upotrebe, označavanje i drugi zahtjevi su zakonski regulisani”, rekao je za Radiosarajevo.ba Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH.

Kako nam je rekao, aditivi se mogu dodavati hrani u sljedećim slučajevima:

• da su toksikološki ispitani
• da su uključeni u pozitivne liste pravilnika o prehrambenim aditivima
• da je njihova upotreba tehnološki opravdana
• da se dodaju namirnicama s dopuštenjem posebnih propisa ili bez ograničenja količina
• da se njihovim dodavanjem ne smanjuje prehrambena vrijednost namirnica
• da se njihovim dodavanjem ne stvaraju toksični produkti u namirnicama tokom prerade, čuvanja i upotrebe
• da se može identificirati i utvrditi njihova količina u namirnicama, osim ako nisu u tehnološkom postupku uklonjeni ili razgrađeni.

Stručnjaci iz Agencije za sigurnost hrane BiH su izdvojili aditive koji se najčešće nalaze u hrani te objasnili njihovu svrhu i funkciju u hrani koju unosimo u organizam.

Mononatrijev glutamat (E 621)

Prema funkcionalnim svojstvima spada u kategoriju pojačivača aroma, odnosno tvari koje pojačavaju postojeći okus i/ili miris namirnice. Glutamati su najpoznatiji pojačivači arome i dodaju se gotovo svim vrstama hrane.

Aspartam (E 951)

Prema svojim funkcionalnim svojstvima spada u grupu sladila, odnosno tvari koje se koriste za postizanje slatkog okusa namirnice ili kao stolna sladila, isključujući šećere i hranu slatkog okusa. Sladila daju sladak okus hrani, a dijelimo ih na one koji imaju kalorijsku vrijednost (zamjene za šećer) i one koji imaju zanemarivu kalorijsku vrijednost (umjetna sladila). Od umjetnih sladila koji se dodaju namirnicama, aspartam je jedan od najviše proučavanih.

Tartrazin (E 102) i amarant (E 123)

Prema svojim funkcionalnim svojstvima pripadaju grupi boja. To su tvari koje daju ili obnavljaju boju hrane, a uključuju prirodne sastojke hrane ili prirodne izvore koji se uobičajeno, kao takvi, ne konzumiraju kao hrana i ne upotrebljavaju kao karakteristični sastojci hrane ili namirnice.

Transmasne kiseline (TFA)

Transmasne kiseline (TFA) su masne kiseline koje imaju na nezasićenome dijelu trans konfiguraciju, umjesto uobičajene cis. Mogu se prirodno pojavljivati u nekim životinjskim mastima, ali češće nastaju transformacijom iz nezasićenih cis orijentiranih masnih kiselina. Ne nastaju kao konačni produkt ni kod jednoga metaboličkoga procesa u čovjeku, te stoga sve TFA koje se nalaze u krvi i tkivu dolaze iz prehrambenih izvora. Probava i apsorpcija TFA slična je kao i kod ostalih masnih kiselina, prvenstveno se iskorištavaju u stanici za dobivanje energije. Najviše prirodnih TFA ima u masti i mlijeku preživača, a pojavljuje se i u biljnim uljima u manjim količinama.

Nitriti i nitrati

Nitriti i nitrati su hemikalije koje je proizveo čovjek te se namjerno dodaju hrani (aditivi) ili su rezultat kruženja dušika u prirodi. Nitrati su soli nitratne (dušične) kiseline, a nitriti nitritne kiseline. Nitrati se u prirodi nalaze u tlu, vodi i hrani. Nitrati i nitriti kao konzervansi za očuvanje boje proizvoda i svježine mesa predstavljaju određeni zdravstveni rizik zbog mogućnosti njihove konverzije u toksične spojeve (nitrozoamin, nitrozoamid, methemoglobin).

Kada govorimo o sigurnosti hrane, potrebno je imati u vidu da ne postoji tzv. nulti rizik, odnosno apsolutna sigurnost iz razloga što je hrana, kao veoma osjetljiva materija, izložena nizu okolnosti i postupaka u lancu proizvodnje, prerade, obrade i distribucije.

Zdravstveno neispravna hrana, zavisno o vrsti, prirodi i stepenu rizika, može imati različite kratkoročne ili dugoročne efekte po zdravlje potrošača i svaki se slučaj mora promatrati individualno.

Izvor: radiosarajevo.ba