Brak Indijca i Srpkinje poslije 4,5 godine dopisivanja!

Objavljeno: 31. 12. 2016 u 14:13h

Niređ iz Džajpura i Anđela iz Vranjana dokaz da ljubav ne zna za granice. „Virtuelnu vezu” krunisali stvaranjem srećne porodice.

Iza sedam brda i sedam mora, u Džajpuru, glavnom gradu indijske države Radžastan, živio je Niređ Šarma (26) u “košnici” sa još dva miliona duša. Onu srodnu, Anđelu Rađenović (27), pronašao je na drugom kraju svijeta, 7.000 kilometara daleko, u malenim Vranjanima kod Požege. Usudom modernog vremena, dva “klika” na društvenoj mreži prerasla su u ljubav, a njihova “veza na daljinu” trajala je četiri i po godine. Kada su se napokon sreli, samo pet dana druženja bilo je dovoljno da 31. decembra 2015. godine stanu pred matičara, rješeni da se nikada ne rastanu.

Njihova priča, uvjeriće čitaoca u istinitost bajki i u to da sopstvenu prožive samo rjetki. Blagosloveni, jer im je srce istinski čisto, oni ljudi, dobri.

“Nikada nisam voljela “Fejsbuk” i društvene mreže. Za mene je to bilo gubljenje vremena. Baš je dokolica, u trenutku kada sam završila fakultet a posla nije bilo, tog 2. septembra 2011. godine sve promjenilo. U potrazi za muzikom, počelo je dopisivanje sa Niređom na “Fejsbuku”. U početku nismo znali kako onaj drugi zaista izgleda, pa čak ni kog je pola, jer sam koristila stričev nalog, pošto svoj nisam ni imala – sjeća se Anđela, uoči prve godišnjice braka sa izabranikom s drugog kontinenta.

“”Pisali smo jedno drugom o stvarima koje nas zaista interesuju. Kada sam kasnije prvi put vidjela Niređovu sliku, pozvala sam sestru, rekla sam: “Pogledaj ove oči”. Dobila sam upozorenje “da pazim da se ne zaljubim”. A ja sam tada već znala, bez trunke sumnje, da se rodila ljubav, a da se još nismo ni sreli”!

Anđela i Niređ su se dopisivali četiri i po godine.

“Počeli smo “na daljinu” da sanjarimo o zajedničkom životu. A snovi k`o snovi, ostvaruju se tek kada čvrsto staneš na zemlju. Niređ je znao da mu zvanje državnog revizora u Srbiji neće puno značiti. Dvije godine je učio veb-dizajn, da bi kasnije, odavde iz Srbije mogao da kreira segmente za kompjuterske igrice. Ja sam se zaposlila u “Dunavu”. Prije toga, čak smo i brak “na neviđeno” isplanirali” – otkriva Anđela svoj put do sreće.

Odbijanja vize sred migrantskog talasa u Evropi, odlagala su susret. Trenuci očajanja rađali su još veću želju, da se napokon sretnu.

“Onda je Niređ, prvi put u životu, sjeo u avion. Prvi put je prešao granicu Radžastana i Indije. Prešao je 7.000 kilometara. Iz dvomilionske vreve Džajpura, stigao je u mir Vranjana. Prvi put je vidio snijeg, tog 26. decembra” – izbija iz Anđele velika vedrina.

I prvi put je ugledao Anđelu. Mogao je slutiti, ali nije mogao znati, da je zaista tako lijepa. Znao je samo, što i ona o njemu, da je dobar čovjek.

“Počeli smo da se igramo u snijgu, radosni kao djeca. Poslije četiri i po godine ljubavi na daljinu i samo 5 dana provedenih zajedno u stvarnom svijetu, 31. decembra, Anđela i ja smo se vjenčali! Onda smo, nekoliko minuta poslije najvažnijeg “da”, u panici trčali od šaltera do šaltera. Da moju vizu koja ističe za dva dana, produžimo. Znali smo, nas dvoje se od danas nećemo rastajati” – otkriva Niređ.

“Anđela je brinula da mi ne bude zima, da se osetim dobrodošlim u novoj sredini. Uzajamna pažnja postala je središte našeg sveta, ovde u Vranjanima”.

Put u Indiju dogodine

Planiramo da odemo u Indiju. Sa Niređovim roditeljima smo u svakodnevnom kontaktu, ali ja jedva čekam da ih upoznam i da zajedno provedemo neko vrijeme” – govori Anđela i pokazuje sari, ručno vezene haljine, suknje i divan nakit, poklone od Niređove majke. “

“Najveći poklon za mene je njihov sin. Ja sam im zahvalna, jer su stvorili divnog čovjeka. Dovoljno je da zamislim naš susret i već se radujem”.

Gde je ključ bajke o Anđeli i Niređu? U ljubavi začinjenoj mrvom ludosti? U razumnoj odluci da sreću, korak po korak grade? Teško je bilo pretpostaviti, da je tako jednostavno.

“Niređovi roditelji, Tara i Hari Šankar su divni, nasmijani i dobri ljudi. Oni su svog sina “izvajali” i takvog su ga predali meni. Ja sam im zbog toga beskrajno zahvalna. Niređov brat Ankit će uskoro postati pomorski inženjer, i on će otići od kuće, na brod, daleko od roditelja. Ali ne tek tako. Oni su od majke naučili, da je grijeh ženu rasplakati. Ženi treba pomagati. Od roditelja su naučili šta je porodica: ako vas otac i majka ne pripreme za brak, za posao, za pravi život, sve je isprazno i uzaludno – govori Anđela, nasmijana i srećna”.

“Naši stari su u Srbiji baš tako djecu vaspitavali. A onda smo postali “zapad”. Druge vrijednosti su nam postale važnije. Nikad nam nije dosta. I kad je dovoljno, nama je malo. Osjećamo često kod nas u Srbiji, da negdje griješimo, da lutamo. Valjalo bi da prestanemo da se ponašamo kao samonikle biljke. Da nas roditelji vaspitavaju kao što su radili nekada. Na nama je da im svakim postupkom ukazujemo poštovanje, jer su u najvažnijem uspjeli”.

Stvarno je jednostavno. Za sreću je potrebno “samo” toliko. Dvoje dobrih. Makar morali, kao u bajci, iza sedam gora i mora da jedno drugo nađu.

Ljubav je važnija od svega

Kod roditelja na dvije strane svijeta, Tare i Harija Šankara Šarme u Džajpuru, Lele i Rada Rađenovića u Vranjanima, zbog nesvakidašnje ljubavi njihove djece “na daljinu”, prvo se javila zabrinutost. Poslije godinu – dvije su se “predali”, vjerujući u izbor svoje djece.

“Na kraju smo im pomogli da se sretnu, a danas, evo nas ispunjenih i istinski srećnih! Volio bih kada bi se i moja druga ćerka Ana udala za čovjeka kome je ljubav na prvom mjestu” – kaže Rade. Niređ me zove ocem, a njegov optimizam, pažnja i dobrota ispunili su našu kuću radošću. Nekoga tako iskrenog i vaspitanog da drugima život čini ljepšim, čovjek može samo voljeti”.

Izvor: Novosti.rs

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/aktuelno/brak-indijca-i-srpkinje-poslije-45-godine-dopisivanja/?utm_source=PovezaneVijesti&utm_medium=Blcom&utm_campaign=PovezaneVijesti||claudebot