Bračni par iz Gradiške dijeli kuću sa 50 pasa

Latifa i Mujo Fajković iz Žeravice kod Gradiške imaju više od 50 pasa koji žive sa njima u skromnoj kući, šupama i metalnim buradima u dvorištu.

Lavež se danonoćno čuje cijelim prigradskim naseljem, a pristup Latifinoj i Mujinoj kući gotovo je nemoguć. Iza svakog ugla, iz svih objekta kao po komandi, kada primete nepoznate osobe, istrčava po nekoliko desetina pasa.

Latifa ih hrani i čuva, a kaže da ih nije spremna dati bilo kome, pogotovo šinterskoj službi ili ustupiti gradskom azilu.

“Sve ove pse volim, svakoga poznajem i dala sam mu ime na koje se odaziva. Devet ženki se redovno koti i taj broj se povećava. Jedna se zove Šara, druga Crnka, treća Veselka, onda Vatrenka jer je opasna. Mirna je mirna kao što joj ime govori, ona nikoga ne napada” – priča Latifa, naglašavajući da joj je život bez pasa nezamisliv.

Kaže da voli sve životinje i zato ne može dopustiti da budu gladni ili žedni.

“Ovdje pse uvijek poneko doveze iz grada i pusti, a oni dođu baš kod mene. Kakva bih ja to bila žena ako bi dopustila da stradaju od gladi i hladnoće, radije ja neću jesti nego da oni gladuju. Tako smatra i moj Mujo koji je bolestan, ne izlazi iz kuće, leži ali pse ne da od sebe” – priča Latifa koja mjesečno prima 220 KM penzije koju je zaradila u gradiškom „Trikou“.

Tim novcem prvo podmiruje pseće a onda svoje potrebe. Oko njenih nogu, na sve strane trče, poigravaju se, laju i reže psi svakojakih boja.

 “Hranim ih mlekom, imam četiri krave koje muzem i sve dajem psima. Uvijek treba hrane, a nemam dovoljno i to me brine. I muškima sam dala lijepa imena. Svaki se na svoje ime odaziva i sluša me. Zovu se Flok, Liso, Šuko, Ćuko, Rašo, Bijeli, Crnac, Cigo, Dragi, Bole i Jole… –” deklamuje Latifa imena svojih pasa koja su joj se, očito čvrsto urezala u pamćenje.

Komšije pričaju da je teško uopšte utvrditi koliko ima pasa jer se broj stalno povećava. Uveravaju da ponekad u kući boravi najmanje 50 a možda i više. To svima predstavlja problem.

 “Većina pasa spava u kući, u sobi sa Latifom i Mujom, izviruju na prozor, grebu po staklu, ulaze i izlaze na dotrajala, lancem pričvršćena vrata. Niko od nas nije unutra ulazio, plašimo se zaraze i ne dozvoljavamo djeci da se približavaju. Dolazila je Hitna pomoć jer je Mujo bolestan, ali su se dugo borili da uđu u kuću jer su ih psi napadali” – ispričale su nam komšije Fajkovića.

Izvor: Blic