Kvalitetni i jeftini: Velike mogućnosti za frilensere iz Srpske

Frilens poslovanje u svijetu je u ekspanziji, a upućeni kažu da su mogućnosti za razvoj ovog načina rada i u Republici Srpskoj veoma dobre.

Frilenseri, odnosno “nezavisni profesionalci” samostalno obavljaju poslove, uglavnom putem interneta, nisu striktno vezani za jednog poslodavca, a svoje usluge obično naplaćuju po satu ili po projektu. Ovako najčešće rade novinari, programeri, prevodioci, veb i grafički dizajneri, umjetnici, pisci, fotografi i arhitekte, dok je kod nas frilensing većinom ograničen na uzak krug ljudi iz IT sektora.

Kako bi promovisali ovaj način rada, frilenseri su nedavno oformili i udruženje u Banjaluci.

“Frilens tržište je otvorenog tipa, poslovne ponude se uglavnom pronalaze onlajn na različitim platformama, a klijent može da bude iz bilo kojeg dijela svijeta. Da li ćete dobiti posao ili ne, zavisi isključivo od vašeg kvaliteta, referenci i umijeća komunikacije sa klijentima. U svijetu je ovaj sistem poslovanja popularan u skoro svim strukama, od zanatlija do visoko obrazovanih stručnjaka, a u Americi danas posluje preko 53 miliona frilensera”, kaže član Udruženja “Inicijativa” Mladen Pešta.

U “Inicijativi” smatraju da je RS konkurentna u odnosu na zapadne zemlje zbog jeftinijih životnih troškova i zakupa poslovnog prostora, a domaćim radnicima u prilog ide i dobro obrazovanje i prirodna inovativnost.

“Domaći klijenti, međutim, nisu uvijek spremni za ovaj vid saradnje i pretežno se pridržavaju tradicionalnih načina poslovanja. Razlog je vjerovatno nepovjerenje i nespremnost većeg dijela poslovne zajednice za transformaciju”, ističe Pešta.

Udruženje će, najavljuje, nastojati da napravi i bazu frilensera u BiH, kako bi se konačno dobili podaci o broju i strukturi “slobodnjaka”, te njihovoj zaradi.

Honorarci nerado govore o prihodima, ali Dragana Dušanić (26), koja se bavi fotografisanjem, otkriva za “EuroBlic” da može zaraditi od 50 do 300 KM. Posla najviše ima u proljeće i ljeto.

“Biti frilenser je pozitivno jer si svoj gazda i radnik, nemaš standardno radno vrijeme, ali je s druge strane mnogo rizičnije, jer nemaš stabilne prihode kao ljudi u stalnom radnom odnosu”, priča Dragana.

Ljupko Mišeljić dvije godine radi kao slobodni novinar, sarađuje sa domaćim medijima, uz po neki strani angažman, a sviđa mu se što kao frilenser ima priliku da radi i druge poslove koje voli i zna.

“Imate mogućnost da dogovorite ili odbijete ono što vam se ponudi, što na redovnom poslu baš i ne možete. Kao slobodnjak, koristite samo ono što posjedujete i većina troškova idu iz ličnog džepa, dok u redakciji imate sve potrebne resurse”, pojašnjava Mišeljić.

Nema staža

Frilenseri uglavnom rade kroz autorske ili ugovore o djelu i plaćaju porez na prihod.

“Broj onih koji uplaćuju doprinose za radni staž i zdravstveno osiguranje je zanemariv, dijelom zato što nemaju dovoljno posla i kontinuirane prihode, a dijelom zbog neuređenog zakonodavstva u ovom segmentu, pa ljudi ne znaju kako to na najbolji način da regulišu”, kaže Bojan Vučen iz “Inicijative”, dodajući da je važno izgraditi sistem za zaštitu “slobodnjaka”.

Izvor: Blic.rs