Taša nema šansu ni da se obrazuje kod kuće

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 10. 10. 2016

Kada je mojoj kćerkici zdravstveno stanje dozvoljavalo, putovale bismo taksijem do škole i nazad, a zatim sjedile u školskoj klupi, da bi se naše učenje i rad nastavljali kući. Upornošću smo napravile čudo.

Moja Taša naučila je da piše s obje ruke, priča Tanja Markulj iz Sarajeva, čijoj su kćerki Tamari Taši Starčević (14) uskraćena njena prava na obrazovanje jer i ove školske godine nema asistenta u nastavi koji bi dolazio kući jer djevojčica zbog rijetke bolesti ne može u školu.

Njen napredak je prije dvije godine zaustavljen jer se pogoršalo stanje kod djevojčice s rijetkim oboljenjem (Dravetov simptom), odnosno težim oblikom epilepsije koji joj stvara poteškoće u razvoju, pa ne može u školu, ali joj je uskraćeno i adekvatno obrazovanje bar kod kuće. Podrška izostaje od resornih institucija koje su obavezne djelovati, i to zbog nedostatka novca za asistente i realizaciju individualnih programa i “škole u kući”.

“Od 2014. godine, kada je moj otac imao težak moždani udar, ja sam bila spriječena da nastavim da radim sa njom intenzitetom koje smo imale do tada. Pisala sam Instituciji ombudsmena BiH, Ministarstvu obrazovanja, nauke i mladih KS, školi da mi pomognu kako bi dijete nastavilo da se razvija. Godinu kasnije dobila sam odgovor da su dva časa po predmetu kod kuće optimalna za njen razvoj. Ne znam, za razvoj čega” , govori za “Nezavisne” majka Tanja, apelujući da im je potreban redovan asistent.

Čitavu 2015. godinu, kako pojašnjava, plaćala je asistenta sama, sedam KM čas, odnosno četiri časa dnevno i tako tri puta sedmično da bi se nastavilo kvalitetno raditi sa njenom djevojčicom.

“Dolazili su i nastavnici kući, dva puta sedmično po predmetu, ali to nije to. Ni ja, a ni škola nismo u stanju da se iznesemo sa svim problemima koje Ministarstvo obrazovanje ne želi da riješi, protivno potpisanoj Konvenciji o pravima djeteta. Moje dijete se isključuje iz obrazovnog sistema, uskraćuje joj se šansa u životu jer čovjek bez obrazovanja je čovjek bez budućnosti”, ističe majka Tanja.

Nađa Pejak, direktorica Osnovne škole “Kovačići” u Sarajevu, koju je Taša pohađala, kaže da ova ustanova organizuje dva nastavnika sedmično za rad s Tašom kod kuće, ali to, kako je naglasila, nije dovoljno i na volonterskoj je osnovi.

“Ja sam toga svjesna, kao i nastavnici. Međutim, i ovo do sada je bilo na volonterskoj osnovi. Od ove godine imaćemo asistenta na šest mjeseci preko Udruženja ‘Dajte nam šansu’, ali Tašina mama želi na duže i ja to shvatam jer to odgovara djetetu. Da bih postupila drugačije, trebalo bi da prekršim pravilnik i zakon. Čak imamo problem što mi nismo Tašina područna škola, iako je ocijenjeno da smo najbolji u inkluzivnom radu”, kaže Pejakova, te se nada da će ovako nelogični pedagoški standardi biti izmijenjeni.

Iz Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS još nismo dobili odgovor na pitanja koja smo im uputili.

Izvor: Nezavisne

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?