Deda Panto Mijović iz Trebinja se ne predaje: U kolicima prati unuku do škole!

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Objavljeno: 4. 10. 2016

Trebinjac Panto Mijović u 85. godini života u invalidskim kolicima prelazi po nekoliko kilometara dnevno kako bi unuku Andreu otpratio i sačekao iz škole.

Nije teško Panti ni po kiši da s kišobranom u ruci polako se odveze do škole i pričeka unuku.

“Imam djecu i unučad. Kad sam bio mlađi nisam mogao da vjerujem u priče da su unučad milija od djece. Uvjerio sam se da je tako. Andrea, njen osmijeh i ponašanje me drže u životu”, priča ovaj razboriti starac, koji je kao trogodišnji dječak obolio od dječje paralize.

Deda Panto kaže da se osmijeh njegove unuke i rečenica “laku noć đede”, koju izgovori svako veče prije spavanja, ne može ničim zamijeniti.

“Pratio sam je i u vrtić. Od moje skromne penzije plaćao sam mojoj unučici zabavište, iako nisam morao, ali mi je to bila želja. Sve za ovo dijete”, blagim tonom, sa setom u očima objašnjava on.

Djevojčica Andrea, koja je u septrembru po prvi put sjela u školske klupe u OŠ u Gorici, stidljivo, sa iskrenim osmijehom potvrđuje koliko voli dedu. Širi ručice i okreće se prema Panti, a na pitanje kako je u školi kratko odgovara: “Dobro, đed me čuva”.

Pantina nimalo laka životna priča puna je hrabrosti, upornosti i nadasve – ljubavi. Kada ga je bolest privezala prvo za štake, a onda i invalidska kolica nije predao bitku.

U rodnom selu Zubci na štakama je išao u osnovnu školu udaljenu nekoliko kilometara makadamskog puta od njegove kuće. Školovanje je nastavio u Trebinju, kvalifikacije stekao u Sarajevu i Mostaru, a zaposlio se u trebinjsku “Industriju alata” na mjesto kontrolora toplotne obrade.

Napravio je porodičnu kuću u naselju Gorica, oženio se, dobio dva sina, dočekao unučad, a odlikovan je i ordenom rada sa srebrnim vjencem. Posao u fabrici je počeo na štakama, a završio u invalidskim kolicima nakon što je pao i povrijedio nogu na koju se oslanjao.

“Sagradio sam kuću, a zatim se upitao šta će mi ako je prazna. Oženio sam moju Slavku, koja me mnogo pazila, ali je, nažalost rano umrla. Rodila mi je dva sina sa kojima i sada živim. Jedan sin se oženio, ima djecu, hvala bogu, puna mi je kuća, samo neka su zdravo”, priča ovaj vitalni starac.

Električna kolica dobio od Dučića

Panto je štake prvo zamijenio običnim kolicima, a električna je dobio, kako reče, od jednog Trebinjca Dučića iz Amerike. Kaže da će bitku sa životom voditi do kraja, a mladima poručuje da se, bez obzira na sve nedaće, žene i stvaraju porodicu.

Izvor: Blic

Share on FacebookTweet about this on Twitter
Preporuči na Viberu Pratite nas putem Vibera

Međunarodno priznati IT kursevi

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?