Najmlađi patološki kockar u BiH ima samo 16 godina

Kocka je jedan vid zabave koji diže nivo adrenalina, stvara specifično uzbuđenje u ljudima, ali kockanje radi zabave i igre nije isto što i ono koje prerasta u ovisnost. Tada ono predstavlja veliki problem kako za ovisnika tako i za ljude u njegovoj okolini.

Patološko kockanje karakterizuje uporno nastavljanje s kockom, bez obzira na gubitak, siromaštvo i ozbiljne socijalne i zakonske probleme, kao i poremećen porodični i lični život.

Izjava federalnog premijera Fadila Novalića da su igre na sreću šteta za društvo te da smo vodeći u Evropi po broju kladionica izazvala je brojne polemike i osude, pogotovo od priređivača igara na sreću.

S druge strane, Fatima Hukić, predsjednica nevladine organizacije „Djeca – stubovi svijeta“, ističe da je kockanje svjetski problem, a ne samo problem naše države.

“Dok u Hrvatskoj postoje centri za odvikavanje od kocke, mi čekamo potonuće naše djece da bismo o njima počeli misliti. Konstatacija svjetskih institucija je da je kockanje mnogo teže od drugih poroka. U kockarnicama završava novac koji roditelji daju djetetu za sendvič” – govori Hukić.

Marko Romić, psiholog u Centru za mentalno zdravlje u Mostaru i vođa jedinog Kluba liječenih ovisnika o kocki u BiH, ističe da je u posljednje vrijeme među patološkim kockarima sve više žena.

“Mi u svom klubu trenutno imamo 18 patoloških kockara. Oni nikada ne dođu samovoljno, dovode ih članovi porodice. Na početku izgledaju zbunjeno, izgubljeno i negiraju da imaju problem. Onda, kada priznaju problem, negiraju da je on prerastao u ovisnost. Kako vrijeme odmiče, počnu dolaziti sami, bez prisile” – govori Romić.

Patoloških kockara, ističe, u BiH ima veoma mnogo. Dok ih, kako kaže, u Mostaru ima oko 1.000, u Sarajevu ih je čak trostruko više.

“Kod nas se liječi i dvoje patoloških kockara iz Sarajeva, a ima ih i iz Posušja, Tomislavgrada, Neuma…” – govori Romić.

U najvećem broju slučajeva, navodi on, pacijent dođe jednom ili dva puta na tretman i odustane, više se ne pojavi.

“Nedavno smo imali slučaj da je pacijent došao kod nas nekoliko puta, ali se opet vratio kockanju i nakon toga su nastale nove strahote u njegovom životu i porodici. Patološko kockanje strašan je problem, jer propada pojedinac, ali i njegova porodica i šira zajednica. Osim toga, znam već nekoliko slučajeva samoubistva zbog kocke” – priča Romić.

Najmlađi patološki kockar koji se liječi u Mostaru, kako navodi naš sagovornik, ima samo 16 godina.

“Najstariji naši pacijenti su bračni par koji se rastao nakon 40 godina braka, upravo zbog kocke. Oni sada imaju po 66 godina i dolaze zajedno da se liječe, iako više nisu zajedno. Dakle, dešavaju se raspadi porodica, ubistva, samoubistva… Kladionice su u školskim dvorištima, što je zabrinjavajuće” – upozorava Romić.

Za problem ovisnosti o kocki Romić krivi uticaj društva, manjak strukturisanih, organizovnih, osmišljenih aktivnosti u školi i van te nedjelovanje porodice kao zaštitnog faktora.

“Na početku je to samo znatiželja i naivno vjerovanje da oni sebe mogu kontrolisati i da u toj igri mogu nešto zaraditi. Međutim, tako se mnogi unište” – smatra Romić.

Izvor: Avaz