Napustio fotelju zbog farme, sada traži radnike

Radivoje Mišović ostavio je fotelju i sa porodicom podigao farmu poznate rase krava. Nije imao pomoć banaka, od države dobio subvencije, a sve je sam finansirao.

Želja za ekonomskim napretkom i ispunjenim porodičnim životom u prirodi, navela je četrdesetjednogodišnjeg Radivoja Mišovića da sa suprugom Irenom i sinovima Markom (14) i Draškom (11) okrene novi list, pišu Večernje novosti.

Poslije 12 godina službovanja u turizmu i bankarstvu on je u Rudinama napravio sopstvenu farmu, kupio je 20 “braun svis” krava i skupu opremu, a uskoro će u lijepom zlatiborskom selu započeti proizvodnju švajcarskog sira “grijer”.

Poduhvat Mišovića je mukotrpan i neizvestan. Od porodice traži rad, znanje, vrijeme i odricanje, jer je potrebno puno novca da bi se stiglo do cilja. Radivojeva želja je da u započetom poslu izdrže, da entuzijazam i uloženo – bude nagrađeno.

“Po podizanju farme, odlučio sam se za rasu “braun svis”, malo plemenitiju od nama poznatije “buše”, jer odnos proteina, belančevina i masti u mlijeku daje dobar finalni proizvod. Namjera je da ovdje na Zlatiboru proizvodimo švajcarski “grijer” sir. Krave su sada u fazi teljenja, pa započinjemo proizvodnju”, objasnio je Radivoje.

“Nisam imao pomoć banaka, pa smo do sada urađeno finansirali od ušteđevine i pozajmicama od prijatelja i porodice, pomažu roditelji, sestra, zet…”, priča on.

Očekuju Mišovići da će pozajmljeno vratiti do početka proizvodnje sira, a do prvih prihoda drže se i svojih poslova. Radivoje je konsultant u jednoj građevinskoj firmi, supruga Irena radi u očevom restoranu, a ostatak vremena provode uz djecu i na farmi. Za spavanje i odmor, vremena skoro da nema.

“Od države sam zasada dobio subvencije za nabavku opreme za mužu, vezove i adaptaciju farme, očekujem i povraćaj 55 odsto novca od nabavke krava. Imam podršku opštine i “Zlatiborskog eko agrara”, pa ću aplicirati za nove subvencije”, dodao je Radivoje.

“Problem je trenutno radna snaga, malo ko želi da radi i da strpljivo čeka rezultate, a potrebe za radnicima će biti. Trenutno, skoro sve poslove obavljam sam, na farmi koja je udaljena osam kilometara od kuće sam danonoćno, a brinem i o 18 hektara imanja, što našeg, što zakupljenog, jer treba obezbjediti hranu za krave”, kaže on.

Sada, kaže Radivoje, treba istrajati, jer je početak težak i pun odricanja, a garantovanog uspjeha nema.

“Uz proizvodnju sira, nadamo se da ćemo u dogledno vrijeme oživjeti i seoski turizam na našem imanju. Rudine su na putu prema Sirogojnu i Rožanstvu i turistička perspektiva je dobra. Zasada, sve je u odricanju, radu i strpljenju”, ističe Radivoje

“”Grijer” ćemo proizvoditi na tradicionalan način, nepromjenjen 200 godina, želimo zlatiborski “zlatni sir”, da stvorimo ono što sam vidio u Njemačkoj i Švajcarskoj. Znam koliko je poduhvat neizvjestan, sve zarađeno na drugoj strani ulažemo u farmu, a za uspjeh će biti potrebno i malo sreće”, ističe Radivoje.

Izvor: Večernje novosti