Srbi u Njemačkoj žive kao podstanari, a u Srbiji imaju dvorce

Oko 400.000 Srba u Njemačkoj žive uglavnom u iznajmljenim stanovima. Prema statistikama, samo oko 11 odsto njih su vlasnici stanova ili kuća.

Razlog što na vrijeme nisu kupili nekretnine sociolozi vide u tome, da je najveći broj doseljenika “prve generacije” namjeravao da se vrati u Srbiju. Zato su u otadžbini zidane „vile i dvorovi” u kojima danas niko ne živi dok su njihovi vlasnici ostali da žive u inostranstvu, često u veoma lošim i starim stanovima.

Posljednjih godina su kirije, pogotovo u velikim i inustrijskim gradovima, dostigle astronomske iznose. Tako ne samo Srbi, nego i Nijemci i drugi, pogotovo oni sa malim i srednjim zaradama, ne mogu više da plate bolje stanove, pišu Večernje novosti. Brojni “stanodavci-ajkule” kako ih naziva štampa, otkupljivali su čitave gradske četvrti sa starijim i oronulim stambenim objektima.

Šikaniranjem i često krimanalnim metodama, izbacivali su stanare koji su tu živjeli 30, 40 pa i više godina. Objekti su renovirani i uglavnom su za skupe pare prodavani ili su ih dobijali novi zakupci za kirije koje mogu da plate samo ljudi sa veoma visokim primanjima.

Računa se da momentalno u Njemačkoj nedostaje najmanje 4 miliona jeftinijih stanova. Dolaskom oko 1,2 miliona migranata koje je kancelarka Angela Merkel objeručke, i protiv volje naroda i svoje „sestrinske partije” Hrišćanske soijalne unije (CSU) sa sjedištem u Minhenu prihvatila, kritičri tvrde da ih je svojim izjavama na TV stanicama čak pozivala u Njemačku, situacija na tržištu stanova će se, naravno na štetu siromašnijeg sloja Nijemaca i drugih stranaca koji legalno već decenijama žive u Njemačkoj, dramatično pogoršati.

Da bi se stambeno zbrinuli svi do danas pristigli azilanti, čije je prve „divizije” pridošlica Merkelova u Minhenu na željeznčkoj stanici dočekala sa muzikom, cvijećem i govorancijama dobrodošlice, i da bi im se omogućio smještaj njihove djece u obdaništa i škole, finansirale besplatne zdravstvene usluge i pružala druga redovna davanja njemačkog socijalnog sistema, treba godišnje, po prvim procjenama, izdvojiti oko 20 milijarde evra – i to u svakoj od desetak dolazećih godina! Pristalice Merkelovske „politike islamizacije Njemačke”, kako to nazivaju kritičari zbog više od milion prihvaćenih azilanata tvrde, da je šezdesetih godina prošlog vijeka u Njemačku stiglo i do tri puta više „gastrarbajtera” nego danas azilanata.

Sve njih je Njemačka uspjela da prihvati. Samo ti dušebrižnici „zaboravljaju” da su gastarbajteri iz vozova i autobusa išli pravo u proizvodnju i da su od prvog dana boravka na njemačkom tlu zarađivali za sebe i svoj život i plaćali sve doprinose i poreze. Nikome iz vlasti nije padalo na pamet da tadašnjim gastarbajterima u trajanju od godinu, dvije dana prvo omoguće učenje jezika, pa da ih nauče kako da se ponašaju u njemačkom društvu, kako se flertuje sa ženama da bi se izbkegli divljački arapski nasrtaji na žene i djevojke što je postala svakodnevnica u mnogim njemačkim gradovima, obezbjedi besplatan stambeni prostor itd.

Država nije ni htjela ni morala da preuzme sve troškove života gastarbajtera i još da im pride plaća pozamašan „džeparac” – kao što je to sada slučaj sa azilantima. Dok se ne izgrade novi smještajni kapaciteti za novopridošle azilante, a to će trajati godinama, cijene iznajmljivanja postojećih stanova će eksplodirati jer smještaj azilanata plaća država, tačnije njeni građani kroz dosta velike poreze.

A sve to ide na ruku velikim vlasnicima stanova. Danas, na primjer u Minhenu bliže centru, iole dobar trosoban stan od 65 do 70 kvadrata mjesečno može da košta od 1.500 evra i više. Uz to treba platiti grijanje, struju, komunalije itd. Poseban trik stanodavaca je proizilazio iz njihovih prava, da povremeno prema tzv. “ogledalu nivoa kirija” stanova u bližoj okolini, gdje su često za primjer uzimani najskuplji stanovi, podižu zakupnine na nivo tih tobožih “parametara” visine kirija.

Ova metoda, dugo tolerisana od vlasti, je vremenom dovela do ionako katastrofalno visokih kirija. Nedavno je njemački Savezni vrhovni sud donio po zakupce stanova relativno povoljnu presudu. Stanodavci kod određivanja povećanja kirije moraju da se drže prosječne visine kirije na teritoriji cijele opštine ili nekog sličnog, šireg područja. Ta presuda će možda doprinjeti da dolazeće, inače u Njemačkoj redovno povećavanje kirija, bar u nekim slučajvima, neće biti prevelike.

Pokrajina Baden-Virtemberg je pokrenula inicijativu za usvajanje zakona u cilju sputavanja spekulacije stanovima. Traži se zabrana preuređivanja stanova u poslovne prostorije, zatim zabrana velikih, neopravdanih renoviranja i rekonstrukcija u cilju povećanja kirija i sl. Da li će taj zakon proći u Bundestagu ili će to biti samo obećanje narodu ostaje da se vidi.

U svakom slučaju, veliki vlasnici stanova, od kojih neki posjeduju i po 30.000 i više stanova, kao osiguravajuća društva, banke, investicioni fondovi i drugi, u saradnji sa partijama na vlasti, lobiranjem čine sve da se, za njih, ništa ne promjeni.

U svakom slučaju, preporuka Srbima glasi, da se kod svakog najavljenog povećanja kirija dobro informišu, da li je to povećanje u skladu sa presudom Saveznog vrhovnog suda. Najbolje bi bilo da se učlane u Društva za zaštitu stanara kao Deutscher Mieterbund koji ima oko 400 ispostava u mnogim njemačkim gradovima. Bliže informacije se mogu naći na internetu na www.mieterbund,de Za malu godišnju članarinu, stanari dobijaju sve potrebne savjete pa i pravnu zaštitu u sporovima sa stanodavcem.

Izvor: Nezavisne