Ko kupuje u second hand-u: Ljudi stegnu srce i dođu ovdje, ali ne znaju pravu istinu!

U samom centru Beograda, u krugu od svega stotinu metara pronašli smo četiri second hand prodavnice.

U našoj prestonici second hand radnji zvanično ima 119, nezvanično kažu, mnogo više. Da li je porast ovakvih prodavnica pokazatelj sve veće ekonomsko-socijalne ugroženosti? Ko sve kupuje u njima i zašto bujaju na sve strane?

Mnoge second hand prodavnice se vode kao klasični butici

Agnecija za privredne registre zabeležila je svega 29 prodavnica polovne robe tokom 2013. godine, a iz iste agencije kažu da u Srbiji sada postoji 592 “second hand-a”, od kojih je 119 samo u Beogradu. Ovaj broj je, pretpostavlja se, drastično veći, jer se mnogi “second hand” šopovi vode kao klasične prodavnice.

Jedna od mušterija, prisjeća se da je najjeftiniju polovnu stvar platila svega sto dinara.

,,To je bio ekskluzivni top od svile koji je imao neku pokidanu kopčicu. Ovdje faktički nalaziš unikat, ne možeš da nađeš dvije iste stvari”, kaže Tatjana, naučni radnik. Zaista, na rafovima ovih prodavnica cijene se kreću od 100 do 1.500 dinara.

Second hand se povezuje sa siromaštvom

Zbog minimalnih cijena, mnogi kupovinu u trgovinama ovog tipa povezuju sa najnižim slojevima društva. Da li je to zaista tako govori vlasnik jednog “second hand-a” na Voždovcu:

,,Ovdje kupuju pretežno ljudi koji imaju novca. Siromašni i ne ulaze. Očigledno ne znaju šta ovdje mogu da nađu. Obrazovan čovjek zna da je kupio originalnu Bossovu košulju za 500 dinara. I on zna šta je kupio. Ovaj drugi to ne zna.”

On ističe da “second hand” prodavnice uglavnom posjećuju ljekari, advokati, profesori, umjetnici, studenti, kostimografi, novinari ali i estradne ličnosti. Njegove riječi potvrdili su gotovo svi radnici prodavnica koje smo posjetili.

E svašta ima dole da se nađe, obavezno uđite”, iz čista mira reče nam presrećna djevojka ispred prvog “second hand-a” na koji smo naišli. ,,Ja stvarno nisam neki ljubitelj ovih prodavnica ali ovdje stalno dolazim”, govori pokazujući punu kesu stvari. Kaže da je najprije imala barijeru prema ovoj vrsti kupovine. ,,Kada sam videla na prijateljici kožnu jaknu, oduševila sam se. Ona mi reče da ju je kupila ovdje za nekih hiljadu dinara. Onda sam došla i ja da vidim šta sve ima tu i našla pantalone koje nedeljama tražim da uklopim sa jednim blejzerom” , Marija, master ekonomije

Najpoznatije svjetske marke

Prodavačica novootvorene radnje na Autokomandi kaže da kod njih uglavnom dolaze stranci i ljudi koji su putovali po svijetu pa zaista znaju šta znači “second hand”. ,,To znači kvalitet i marka. Ovdje možete naći stvari koje su još uvijek sa etiketom, ali i dobro očuvane nošene stvari. Provlače se marke i brendovi kao što su: Zara, H&M, Nike, Hugo Boss, Benetton, E Spirit, Versace, Calvin Klein….”

Šta je to “balkanizam”?

Svi prodavci polovne odeće kažu da uvijek postoje ljudi koji imaju odbojnost prema takvom šopingu iz različitih razloga. Oni su saglasni da je uzrok tome nedovoljna informisanost o proizvodima. Jedna od njih tu pojavu karakteriše kao “balkanizam”.

,,Onaj ide da kupi novu stvar pa makar je dva puta obukao i bacio, ali neće sebi da dopusti da kupi polovnu stvar. Tu je taj strah samo da siromaštvo ne izađe na videlo.”

,,Svi vole da uđu u prodavnicu i kupe sebi neku stvar”, kaže gospođa iz prodavnice na Autokomandi i dodaje da mnogi danas nisu u mogućnosti da pazare u velikim tržnim centrima. ,,Ljudi stegnu srce i dođu ovdje. Zažmire samo dok izađu iz prodavnice. Poslije opet svi srećni i zadovoljni. Čak i ne kažu gdje su kupili odjeću.”

Sa brendovima ovi prodavci nikada nisu imali problema, ali kažu, etikete “jačih” marki ipak moraju da se isjeku. Pa eto, ako ste nekada kupili u “second hand shopu” možda ni sami ne znate da ste obukli Armanijevu haljinu ili odjelo.

Izvor: Srbijadanas