Prepoznajte pedofila: “Fine” i neupadljive osobe

Pedofili su često „fine“, povučene i neupadljive ličnosti, koje su dobro uklopljene u društvo, a djeci se približavaju suptilno.

Vrlo su zainteresovani za njih, uvijek su na usluzi, daju im podršku, ispunjavaju želje i često imaju slatkiše ili male životinje, kojima ih mame. Takva pretjerana bliskost ili ljubaznost može da bude jedan od prvih signala za roditelje da obrate pažnju na ljude u blizini svoje djece, ističu stručnjaci.

Pedofili često biraju i zanimanja koja im omogućavaju lagan pristup djeci. U stanju su da godinama vrebaju žrtvu.

“To je perfidna manipulacija koja počinje mamljenjem, nekim poklonima, sljedeći korak je obećavanje, a iza toga ide ucjena, najčešće da će odati neke dijelove djetetove intime. Oni znaju da adekvatno oblikuju manipulaciju, zbog čega žrtve incesta, seksualnog zlostavljanja i pedofilije često imaju izražen osjećaj krivice”, objašnjava Irena Spasojević, psiholog i stručni saradnik u Asocijaciji psiholoških i poligrafskih ispitivanja iz Banjaluke.

Pedofili se vješto uvlače u porodice, a najčešće su to upravo ljudi iz djetetovog bliskog okruženja.

“Dijete u početku čak nije ni svjesno o čemu se tu radi, jer je to osoba koja je bliska i ne samo da joj ono vjeruje, već su i roditelji često puni hvale i povjerenja”, kaže Spasojevićeva.

Djeca koja postanu žrtve pedofila mogu da razviju strahove, noćne more, imaju probleme sa spavanjem, strah od mraka, javlja se noćno mokrenje, vraćaju se na neki raniji uzrast u ponašanju, imaju strah od ljudi, izgube apetit, javlja se gađenje na hranu, mučnina, povraćanje, te glavobolje.

U nekim slučajevima razvija se čak preterana seksualizacija i izazovnost ili, sa druge strane, povlačenje i oblačenje puno odjeće. Ta djeca često imaju i znanja i informacije koja nisu u skladu sa njihovim uzrastom.

“I izlaganje djeteta golotinji i seksualnom sadržaju je zlostavljanje, jer dijete nije mentalno i emocionalno zrelo. Upravo to je često posredstvom interneta, a proces je isti – povjerenje, podrška, a na kraju uzimanje sadržaja kao što je fotografija, te ucjena djeteta”, kaže Irena Spasojević, te dodaje da je najveći problem osjećaj defektnosti kod djeteta i krivice, koji sprečava da se ono zaštiti.

Zato je vrlo važno, ističe, da se razvije svijest da je pedofilija poremećaj, a djeca žrtve, koje ne nose nikakvu krivicu, niti stigmu.

“Traumatizovano dijete teško o tome govori, a ima i potrebu da štiti zlostavljača. Vrlo je bitno da ga ne prisiljavamo, kao i da mu vjerujemo onda kada samo odluči da govori. Treba raditi i na osnaživanju djeteta, na skidanju ideje o krivici, jer kako pedofil percipira da je dijete njega zavelo, on prenosi tu sliku na dijete. Ono počinje da vjeruje u to i razvija sliku o defektnosti. Zato treba da se radi na jačanju samopouzdanja, identiteta i na imanju prava na integritet i prava da se kaže ne”, kaže ona, dodavši da roditelji mogu da jačaju ove osobine i kod djece koja nisu žrtve zlostavljanja.

Imaju osjećaj da ih djeca zavode

“Pedofili imaju potpuno izmijenjen kognitivni pogled i nemaju utisak izopačenosti. Oni sasvim pogrešno detektuju i razumiju signale iz okoline i doživljavaju da ih dijete svojom spontanošću i razigranošću zavodi. Pritom su jako infantilni, pa čak imaju i utisak da djetetu rade nešto dobro. Jako se boje ostavljanja i prave patološku vezu sa djetetom, izoluju ga i prijetnjama osiguravaju da ne budu otkriveni. Osim toga, kada ne ostvare svoj cilj, znaju da budu jako osvetoljubivi”, kažu stručnjaci, dodajući da se pedofili najviše boje razotkrivanja.

Crteži otkrivaju puno toga

“Roditelji mogu dosta da saznaju iz igre sa djecom, da ih pitaju čega su se igrali, kako su se igrali, šta im se dopalo, a šta nije, da traže da dijete na lutkama pokaže igru i slično. Osim toga, crteži mnogo toga pokažu, jer se djeca tako izražavaju”, kaže Snježana Milaković, psiholog i potpredsjednik APPI.

Izvor: blic.rs