Nakon 25. godina pronašao majku preko Gugla

Indijac Saru Brirli, koji se 1986. godine kao mališan izgubio od svoje porodice, 25 godina kasnije je pronašao majku zahvaljujući programu za osmatranje Zemlje “Gugl ert”.

Saru je imao svega pet godina kada se izgubio dok je putovao sa starijim bratom, koji je bio čistač indijskih vozova, prenio je Bi-Bi-Si.

“Bilo je kasno uveče. Sišli smo s voza, a ja sam bio toliko umoran da sam sjeo na klupu na željezničkoj stanici i zadrijemao”, rekao je Saru.

Kobni drijemež mu je potpuno promijenio život.

“Mislio sam da će se brat vratiti po mene i probuditi me, ali kada sam otvorio oči nigdje ga nisam vidjeo. Ugledao sam ispred sebe voz, pomislio da je sigurno u njemu i odlučio da uđem”, ispričao je Saru.

Međutim, dječak u vozu nije našao brata i ponovo je zaspao. Probudio se 14 sati kasnije pošto je stigao u Kalkutu, treći po veličini grad u Indiji, na lošem glasu zbog sirotinjskih četvrti i kriminala.

“Bio sam prestravljen. Nisam znao gdje sam. Zaustavio sam neke ljude i pitao ih”, rekao je Saru. “Grad je bio zastrašujući. Ne vjerujem da bi ijedan roditelj ikada poželio da mu petogodišnje dijete luta samo po naseljima i željezničkim stanicama Kalkute.”

Mališan je brzo naučio da se snalazi na ulici i priključio se armiji djece prosjaka. Sa ulice ga je sklonilo jedno sirotište, iz kojeg ga je usvojio bračni par Brirli iz Tasmanije.

“Pomirio sam se s tim da sam izgubljen i da nikada neću naći put kući, pa sam pomislio da je sjajno što odlazim da živim u Australiju”, kazao je Saru.

Godine su prolazile, a njegova žudnja za izgubljenom porodicom bila je sve jača. Nije, međutim, znao odakle da počne da traga jer, u vrijeme kada se izgubio, nije znao da čita, niti je znao kako se zove mjesto u kojem je živio.

Saru je odlučio da, uz pomoć pretraživača “Gugl ert”, pokuša da na osnovu maglovitih sjećanja pronađe mjesto u kojem je rođen.

“To je podsjećalo na Supermena. Posmatrate i pitate se: ”Da li mi je ovo poznato”, a kada shvatite da nije, pretražujete dalje”, objasnio je on.

Posle nekog vremena, Saru je smislio efikasniju strategiju.

“Pomnožio sam vrijeme koje sam proveo u vozu – oko 14 sati – s prosječnom brzinom indijskih vozova i suzio rejon pretrage na nekih 1.200 kilometara”, rekao je on.

Uskoro je našao mjesto za kojim je tragao – Kandvu – tako što je prepoznao vodopad pored koga se često igrao kao dijete.

Saru je otputovao u Kandvu i našao kuću u kojoj je nekada živio, ali se suočio s novim razočaranjem – bila je napuštena.

Pošto se i dalje sjećao imena članova porodice, raspitao se u komšiluku, gdje su mu rekli da se porodica odavno odselila.

“Onda je naišao jedan čovjek, koji je rekao: ”Sačekaj malo, vraćam se odmah” i kada se posle nekoliko minuta vratio rekao je: ”Odvešću te kod tvoje majke”“, ispričao je Saru. “Zanijemio sam i pomislio: ”Da li sam to stvarno čuo ili mi se učinilo”.

Saruova majka živela je u blizini. Mladić je u prvi mah nije prepoznao.

“Poslednji put kada sam je vidio imala je 34 godine i bila je lijepa. Bio sam smetnuo s uma da je u međuvremenu morala da ostari. Ipak, struktura lica nije se mnogo izmijenila, i kada sam je prepoznao rekao sam: ”Da, ti si moja majka”“, rekao je Saru.

“Zgrabila me je za ruku i uvela u kuću. Ni ona ni ja nismo mogli da govorimo. Bilo joj je teško da shvati da joj se sin, posle 25 godina, iznenada pojavio na pragu kao duh”, dodao je on.

Saruova majka je strahovala da joj je sin mrtav, ali jedan prorok joj je rekao da će ga ponovo vidjeti.

“Mislim da joj je to dalo snage da nastavi da živi, u nadi da će taj dan zaista doći”, rekao je Saru.

Sudbina njegovog brata bila je, međutim, kobna.

“Mjesec dana pošto sam ja nestao, tijelo mog brata je pronađeno na šinama. Voz ga je presjekao na dva dijela”, kazao je Saru. Nikada nije ustanovljeno da li je dječak bio žrtva nasilja ili nesrećnog slučaja.

Za Saruovu nesvakidašnju životnu priču zainteresovano je nekoliko izdavačkih kuća i filmskih producenata.

Izvor: Glas Srpske